[1] Bože, nemoj ostati nijem! Ne miruj, o Gospode!
[2] Jer, gle, neprijatelji Tvoji bjesne i mrzitelji Tvoji podižu glave.
[3] Spletkare protiv naroda Tvoga; vijećaju protiv štićenika Tvojih.
[4] Oni govore: „Hajdemo da iskorijenimo narod taj, da se niko više ne prisjeća imena Izraelova.”
[5] Da, oni jednoglasnu odluku donose, oni savez sklapaju protiv Tebe,
[6] šatori edomski i Jišmaelci, Moapci i Hagrijci,
[7] Gebal, Amon i Amalek, Filisteja sa stanovnicima Tira,
[8] i Asirci se sa njima udružiše; oni su silna Lotova desnica.
[9] Učini sa njima kao sa Midjancima, kao Siseri i Jabinu na potoku Kišonu,
[10] koji padoše blizu En-Dora i postadoše gnojivo njivi.
[11] Kao Oreb i Zeb neka budu prvaci njihovi, kao Zebah i Salmuna neka budu njihove vođe,
[12] oni koji su vikali: „Osvojimo pašnjake Božije!”
[13] O Bože, predaj ih olujama burnim, neka ih vjetar kao pljevu raznosi.
[14] Kao što vatra proždire šumu, kako plamen žari planine;
[15] tako ih goni olujom Svojom, prestravi ih nevremenom silnim!
[16] Neka im lica potonu u sramu, da ime Tvoje potraže, o Gospode!
[17] Neka postiđeni i prestravljeni budu dovijeka, neka u sramu izginu;
[18] neka spoznaju da si Ti, koji se Gospod zoveš, Svevišnji nad zemljom cijelom.