[1] Gospode, tebe zazivam, stijeno moja, ne ogluši se na me, da neuslišan ne postanem kao oni što u grob silaze!
[2] Čuj glas i jecanje moje, kada Tebi vapim, dok ruke uzdižem Svetome hramu Tvome.
[3] Ne uzmi me sa onim laskavcima i bezbožnicima koji s bližnjim svojim slatko pričaju, a u srcima pakost i zlo kriju.
[4] Daj im po djelima njihovim i po zlu njihovih ruku, dosudi im Gospode, onako kako zaslužuju.
[5] Jer oni ne mare za djela Gospodnja i za darovima ruku Njegovih, neka ih obori i više ne podigne!
[6] Blagoslovljen neka je Gospod, jer je čuo vapaj moj! Gospod je štit moj i sila,
[7] srcu je mom oslonac i pjesmom Ga slavim.
[8] Gospod je sila naroda Svoga i tvrđava Njegova pomazanika.
[9] O, spasi narod Svoj i blagoslovi Svoje naslijeđe! Budi Njihov pastir i vodi ih dovijeka!