[1] Bože, slavo moja, ne miruj!
[2] Jer zlotvori i bezbožnici govore protiv mene svojim lažljivim jezicima.
[3] Opsjedaju me riječima mržnje, bezrazložno me napadaju.
[4] Na ljubav moju optužbom uzvraćaju, no, ja se predajem molitvi.
[5] Tako zlom uzvraćaju na moje dobro, mržnjom na ljubav moju.
[6] Podigni zločinca, neka tužitelj stoji zdesna.
[7] Neka mu presude, neka se molitva njegova kao grijeh zaračuna!
[8] Neka je malo dana njegovih; da drugi preuzme službu njegovu!
[9] Neka mu djeca siročad budu, a žena udovica!
[10] Neka mu djeca budu skitnice i prosjaci, da nadaleko traže hrane među ruševinama!
[11] Neka mu lihvar sve imanje otme, neka stranci razgrabe plod rada njegovog!
[12] Neka mu se niko ne smiluje, neka se niko ne sažali na djecu njegovu.
[13] Neka mu se zatre potomstvo; neka se ime njegovo izgubi u sljedećem pokoljenju.
[14] Neka se Gospod prisjeti grijeha oca njegovog, neka ne izbriše prijestupe majke njegove!
[15] Neka stalno budu pred očima Gospodu, da izbriše sjećanje na njih sa zemlje!
[16] Jer se ne spomenu da učini milost, već proganja bijedna i sirota čovjeka, da u smrt protjera onog slomljena srca.
[17] Volio je kleti, neka ga sada samog snađu!
[18] Kletvama se prekrivao kao haljinama, neka mu sada prionu uz tijelu kao da su mokre, da mu se poput ulja u kosti uvuku.
[19] Neka mu to bude odjeća koju na sebi nosi, kao opasač koji stavlja svakoga dana!
[20] Neka je to Gospodnja nagrada tužiteljima mojim, svima onima koji zlo govore protiv života moga!
[21] Ali Ti, Gospode, moj Bože! Zauzmi se za me radi imena Svoga, spasi me, jer pravda je Tvoja dobra.
[22] Jer sirot sam i bijedan, srce je ranjeno u meni.
[23] Nestajem kao sjena uvečer, stresaju me poput skakavca.
[24] Koljena mi klecaju od posta, tijelo je moje mršavo i jadno.
[25] Postao sam ruglo tužiteljima svojim, klimaju glavom kada me vide.
[26] Pomozi mi, Gospode, Bože moj! Spasi me po ljubavi Svojoj,
[27] neka spoznaju da je to Tvoja ruka; da me Ti, o Gospode, spašavaš!
[28] Neka me oni proklinju, ali Ti blagosiljaj! Ustaju i bivaju osramoćeni, no, sluga Tvoj će biti dobro.
[29] Neka se tužitelji moji ogrnu stidom. Neka se vlastitom sramotom prekriju kao plaštom!
[30] Gospoda ću silno slaviti iz sveg grla; slavit ću ga među ljudima.
[31] Jer On stoji zdesna sirotom da ga spasi od onih koji ga nasmrt osuđuju!