[1] Onaj što u skloništu Svevišnjeg bdije, taj će stanovati u sjenci Svemogućeg.
[2] Ja ću reći Gospodu: „Utočište moje, tvrđavo moja, moj Bože u koga se uzdam!”
[3] Zaista, On će te spasiti od zamke ptičarske, od kuge pogubne.
[4] Perjem će te Svojim prekriti i pod krilima Njegovim ćeš utočište naći; vjernost Njegova je utvrda i štit.
[5] Strahota noći se nećeš plašiti, strijela što lete danju,
[6] a ni kuge što se vuče kroz sumrak i pošasti što u podne hara.
[7] Pa i ako hiljade padnu kraj tebe, i desetine hiljada kraj desnice tvoje, tebi se neće primaći!
[8] Ali okom ćeš svojim gledati i vidjeti kako se plaća zločincima!
[9] Jer ti si Gospoda učinio staništem svojim, Najvišeg, koji je utočište moje.
[10] Nikakvo te zlo neće snaći, nikakva pošast se neće primaći šatorima tvojim,
[11] jer On će svim anđelima Svojim naredbu dati da te čuvaju na stazama svim;
[12] na rukama da te nose da se ne spotakneš o kamen.
[13] Zgazit ćeš lava i zmiju, lavića i guju pregaziti.
[14] „On se uz Mene vezao, zato ću ga spasiti, neka siguran bude jer za Moje ime zna.
[15] Ako Me dozove, Ja ću ga uslišiti. S njim sam u nevolji, izbavit ću ga i slavu mu donijeti.
[16] Zadovoljit ću ga životom dugim, pokazati mu spasenje!”