[1] Blago onome čiji je prestup oprošten, čiji je grijeh prekriven!
[2] Blago onome kome Gospod ne pripisuje krivnju, čiji duh ne krije prevaru.
[3] Kosti mi klonuše od neprestanog jecanja kada sam šutio,
[4] jer na meni je počivala teška desnica Tvoja, sila moja presahnu kao kad su žege ljetne.
[5] Tad sam Ti priznao grijeh svoj i nisam skrivao svoju krivnju, govorio sam: „Priznat ću Gospodu grijeh!” i Ti si me sve oprostio!
[6] Neka se zato svako pobožan moli Tebi u vremenima onim kada Te moguće naći; doista ga neće dohvatiti u žuboru silnih voda.
[7] Ti si moje utočište, spašavaš me od nevolje, okružuješ radošću spasenja.
[8] Učit ću te i pokazivati ti stazu kojom ti valja poći, savjetovat ću te i držati na oku.
[9] Ne budi kao mazga i konj nerazumni, koje krotiti moraš uzdom i vođicom jer inače ne ostaju kraj tebe.
[10] Mnoge su nevolje zločinaca, ali ljubav okružuje onoga koji se u Gospoda uzda.
[11] Radujte se Gospodu i kličite, o pravednici, vičite i slavite, svi vi pravednoga srca!