[1] Zašto se bune narodi? Što puci spletkare uzalud?
[2] Kraljevi zemaljski ustaju, i knezovi vijećaju protiv Gospoda i Pomazanika Njegova:
[3] „Razbit ćemo okove njihove i jaram njihov zbaciti.”
[4] Onaj što na Nebu kraljuje smije se, Gospod im se podruguje,
[5] tad će im pripovijedati u srdžbi silnoj i zbunjivati ih gnjevom Svojim:
[6] „Ja kralja Svoga ustoličih nad Sionom, Svojom svetom gorom.”
[7] Besjedit ću o Gospodnjoj odluci, jer On mi reče: „Ti si Sin moj i Ja te rodih danas.
[8] Zatraži samo, narode ću ti u baštinu dati i u posjed sve krajeve zemaljske.
[9] Vladat ćeš njima palicom gvozdenom i razbit ćeš ih kao sud lončarski.”
[10] Zato se urazumite sada, kraljevi, i budite upozoreni, vladari zemaljski!
[11] Gospodu služite sa strahom i veselite se trepteći.
[12] Ljubite Sina, da se ne razgnjevi, da ne propadnete na putu kad plane srdžba Njegova! Blagoslovljeni su svi koji se Njemu utječu!