<Psalmi 142

[1] Iz sveg glasa vapim Gospodu, iz sveg glasa od Gospoda milost tražim!

[2] Pred Njim izlijevam nevolje svoje, tjeskobu svoju pred Njim razastirem.

[3] I kada mi je duh potišten, Tebi je znan put moj! Postaviše zamke na stazama mojim.

[4] Kada udesno pogledam, gle, niko me ne poznaje, utočišta nemam, niko ne pita za dušu moju.

[5] Vapim Tebi, o, Gospode, govorim: „Ti si utočište moje, dio moj u zemlji živih!”

[6] Obazri se na nevolju moju, jer sam veoma slabašan, spasi me od progonitelja mojih, jer premoćni su za me!

[7] Izbavi dušu moju iz tamnice, da ime Tvoje slavim! Pravednici će me okruživati, jer će mi dati obilje dobra.