[1] Bog je znan u Judeji, veliko je ime Njegovo u Izraelu.
[2] U Šalemu je Hram Njegov. Dom Njegov na Sionu.
[3] Tamo je slomio strijele, polomio štit, mač i oružje bojno.
[4] Sjajan si Ti, veličanstveniji od bregova punih plijena.
[5] Hrabrima oteše njihov plijen; utoniše u san. Svi ratnici kojima ruke oslabiše.
[6] Od Tvoje opomene, o Bože Jakovljev, ošamutiše se i jahač i konj.
[7] Tebe, Tebe se valja plašiti! Jer ko može ostati pred Tobom kada se rasplamsa srdžba Tvoja?
[8] S nebesa si objavio presudu, a zemlja se preplašena umirila;
[9] u vrijeme kad je Bog ustao da presudi, da spasi sve skromne ljude na zemlji.
[10] Doista će Te hvaliti i gnjev ljudski; opasat ćeš se ostatkom srdžbe Svoje.
[11] Zavjetujte se i vršite Zavjet Gospodnji; neka mu sa svih strana donose darove, Njemu, kojeg se valja plašiti;
[12] koji obuzdava duh prinčeva, Njemu, koga se plaše kraljevi zemaljski.