[1] Ah, Gospoda hvalite jer je dobar! Ljubav Njegova postojana traje dovijeka!
[2] Tako neka kažu svi otkupljenici koje Gospod izbavi iz ruku dušmanskih,
[3] što ih okupi iz zemalja, sa istoka i zapada, od sjevera do juga.
[4] Neki su lutali divljinom u samoći pustoj, grada ne nađoše da u njemu borave.
[5] Gladni su bili i žeđu izmoreni, duša im posve klonula.
[6] Tad zazvaše Gospoda i On ih izbavi iz tjeskobe njihove.
[7] Pravom stazom ih povede, da stignu gradu naseljenom.
[8] Neka hvale Gospoda za ljubav Njegovu, za čuda koja učini sinovima čovječijim!
[9] Jer željan duh umiri, i gladnu dušu ispuni dobrotom.
[10] Drugi su sjedili u tami i sjenama smrti, sužnjevi u bolesti i okovima,
[11] jer se digoše protiv riječi Gospodnjih i prezreše savjet Najvišeg.
[12] Zato im srce skrši poslom mučnim; a oni padoše, bez spasitelja.
[13] Tada Gospoda zazvaše u patnjama svojim, i On ih izbavi iz nevolje njihove.
[14] Spasio ih je iz tame i sjena smrti, okove njihove polomio.
[15] Neka hvale Gospoda za ljubav Njegovu, za čuda koja učini sinovima čovječijim!
[16] Jer On slomi vrata mjedena, polomi gvozdene prijevornice.
[17] Neki su patili zbog bezumlja, ispaštali zbog prijestupa svojih;
[18] tako im se ogadi jelo svako i približiše se kapijama smrti.
[19] Tada zazvaše Gospoda u tjeskobi, i On ih izbavi iz nevolja silnih.
[20] Riječ Svoju posla i izliječi ih, tako ih spasi od propasti njihove.
[21] Neka hvale Gospoda za ljubav Njegovu, za čuda koja učini sinovima čovječijim!
[22] Neka prinose žrtve zahvalnice i neka radosno pjevaju o djelima Njegovim.
[23] Neki se zaputiše lađama na mora daleka, da tako posluju na prostranim vodama,
[24] oni vidješe djela Gospodnja, i čuda u dubinama.
[25] On naredi i podiže olujni vjetar, što u visinu diže valove mora;
[26] uzdižu se do nebesa samih, pa se u bezdan spuštaju. Tako se hrabrost njihova istopi u zlobi.
[27] Posrtali su i teturali kao pijani, sva ih je mudrost izdala.
[28] Tada zavapiše Gospodu u tjeskobi, i On ih izbavi iz nevolja svih.
[29] Smirio je oluju, valove mora zauzdao.
[30] Tad se razveseliše jer su vode mirne, i On ih povede u željenu luku.
[31] Neka hvale Gospoda za ljubav Njegovu, za čuda koja učini sinovima čovječijim!
[32] Neka Ga poštuju u saboru naroda, i neka Ga hvale u vijeću staraca.
[33] Rijeke u suhu pustaru pretvara, izvore u užarenu zemlju ispucanu;
[34] blagorodnu zemlju u pustinju, zbog zločinaca što u njoj žive.
[35] Preobrazi pustinje u jezera, a zemlju suhu u izvore vodene,
[36] da se tamo nasele oni što gladuju, da osnuju grad u kojem će živjeti,
[37] zasijaše njive i posadiše vinograde; doniješe im obilne plodove.
[38] Njegovim blagoslovom se silno razmnožiše, nije dao da im stoka strada.
[39] Kada su potišteni, poniženi i stlačeni, kad ih pogodi zlo i tuga,
[40] tada prezir izlije na knezove, pusti ih da po bespuću lutaju
[41] iz nevolje podiže uboge i obitelji kao stada umnoži.
[42] Pravednici vide i raduju se, i svako zlo zanijemi.
[43] Neka mudar čovjek razmišlja o ovome, neka vidi postojanu ljubav Gospodnju.