[1] Moje srce je ispunjeno pjesmama slatkim; stihove svoje pjevam kralju, jezik moj je pero pisara spretnog.
[2] Ti ljepši si od svih sinova ljudskih, po usnama ti milina prosuta, Bog te dovijeka blagoslovio.
[3] Mač svoj pripaši uz bedra, junače, u sjaju svome i dostojanstvu!
[4] Zajaši u slavi svojoj pobjednički, za pravdu, krotkost i istinu; daj neka te tvoja desnica nauči čudima divnim!
[5] Oštre su strijele tvoje užarene, pred njima narodi padaju, prodiru one u srca neprijatelja kraljevih.
[6] O, Bože, prijestolje Tvoje ostaje dovijeka, i žezlo pravedno – žezlo je Kraljevstva Tvog.
[7] Ti pravdu ljubiš, a bezakonje zatireš, i zato te Gospod, Bog tvoj, pomazao, uljem blaženosti kao nikoga od drugova tvojih!
[8] Smirnom, alojom i kasijom ti mirišu haljine, iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.
[9] Kraljeve kćerke počasna su pratnja tvoja, zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.
[10] „Slušaj kćeri, pogledaj i oslušni: Dom oca svoga i narod ti zaboravi!
[11] A zaželi li kralj ljepotu tvoju, ti mu se podloži i pokloni, jer on je gospodar tvoj.
[12] Tirski narod će sa darovima doći, naklonost tvoju tražit će prvaci njihovi.”
[13] Predivna korača kći kraljeva, sva u haljinama zlatom vezenim.
[14] U haljini od šarena veza je kralju dovode, djevice joj pratnja, drugarice njezine.
[15] S klicanjem i radošću one uđoše u palače moćnoga kralja.
[16] Očeve tvoje naslijedit će sinovi, kraljevima ih postaviti na zemlji cijeloj.
[17] S koljena na koljeno prenosit ću ime tvoje, hvalospjeve će ti narodi dovijeka pjevati.