[1] Pastiru Izraelov, počuj; Ti što Josipa vodiš kao stado ovaca, pokaži se, Ti koji stoluješ nad kerubinima!
[2] Probudi moć Svoju pred Efrajimom, Benjaminom i Manašeom, u pomoć nam dođi!
[3] Bože nad vojskama, obnovi nas, pusti neka zasija lice Tvoje da bismo se spasili.
[4] O Gospode, Bože nad vojskama, dokle ćeš se srditi na molitve naroda Svoga.
[5] Ti si ih hranio suznim hljebom i obilno pojio suzama.
[6] Oko nas se susjedi spore i ruglo smo neprijateljima našim.
[7] Bože nad vojskama, obnovi nas, pusti neka zasija lice Tvoje da bismo se spasili.
[8] Vinovu lozu si donio iz Egipta, rastjerao narode i ovdje je zasadio,
[9] tlo si za nju spremio, a ona se čvrsto ukorijenila i ispunila zemlju;
[10] sjena njena je prekrila planine i granama je natkrila kedrove Božije;
[11] grane svoje je pružila do mora i ogranke sve do Rijeke.
[12] Zašto si joj sada ogradu srušio, da je trgaju svi što putem prolaze,
[13] da je pustoši šumski vepar, da tu pasu sve zvijeri koje zađu u polje.
[14] O Bože nad vojskama, vrati se, pogledaj sa neba i vidi, obiđi vinograd!
[15] Zaštiti ono što Tvoja desnica posadi, sina kojeg si odgojio!
[16] Oni ga zapališe i posjekoše; neka izginu pred ognjem lica Tvoga!
[17] No, daj da Tvoja ruka počiva na čovjeku desnice Tvoje, sinu čovječijem kojeg si osnažio za sebe!
[18] Onda se nećemo od Tebe odmetnuti, poživi nas, a mi ćemo zazivati ime Tvoje.
[19] Bože nad vojskama, obnovi nas, pusti neka zasja lice Tvoje da bismo se spasili.