[1] O Bože, pravdu Svoju daj kralju, pravednost Svoju sinu kraljevu,
[2] da narodu svom pravedno sudi, a siromasima pošteno!
[3] Neka bregovi narodu nose blagostanje; i brežuljci u pravednosti!
[4] Neka štiti stvar jadnika, neka izbavi djecu siromaha i zgazi tlačitelje!
[5] Neka Te se plaše sve dok sunce sja, sve dok je mjeseca, kroz koljena sva!
[6] Neka bude kao rosa što se na travu spušta, poput kiša što natapaju zemlju!
[7] Neka u danima njegovim pravednik uspijeva, daj da bude mira sve dok mjeseca ne nestane!
[8] Neka vlada od mora do mora, od Rijeke pa sve do kraja zemaljskog!
[9] Neka ničice pred njim padnu narodi pustinjski, neka dušmani njegovi zemlju ljube!
[10] Neka mu kraljevi Tartiša i otoka danak plaćaju, vladari Šebe i Sabe darove nose.
[11] Neka mu se klanjaju svi vladari, neka mu svi narodi služe!
[12] Jer on izbavlja jadnika kada vapi, siromaha i onog koji pomoći nema!
[13] Milosti ima za slabe i nemoćne, spašava živote jadnika,
[14] izbavlja ih od tlačitelja i nasilja; skupa je krv njihova.
[15] Živio! Neka mu se daruje zlato Šebe.
[16] Neka u zemlji rodi sila pšenice, neka se njiše na vrhovima brda; neka rodi kao Libanon!
[17] Neka ime njegovo dovijeka živi, slava njegova toliko kao i sunce! Neka su narodi blagoslovljeni u njemu, jer svi ga narodi nazivaju blagoslovljenim!
[18] Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Izraela, koji jedini čuda čini!
[19] Neka je slavljeno ime Njegovo dovijeka, neka se cijela zemlja ispuni milosrđem Njegovim. Amin, Amin!
[20] Tako se završavaju molitve Jišajeva sina Davida.