[1] Dovijeka ću pjevati o Gospodnjoj ljubavi; ustima svojim ću objavljivati vjernost Tvoju pokoljenjima svim.
[2] Jer kazao sam: „Ljubav se gradi za sva vremena; na nebesima ćeš utemeljiti Svoju vjernost.”
[3] A Ti si govorio: „Sklopio sam savez sa izabranikom Svojim; zakleh se Davidu slugi Svome:
[4] Tvoje potomstvo utemeljit ću na vijeke vijekova, i za sva pokoljenja učvrstiti prijestolje Tvoje!”
[5] Nebesa će hvaliti Tvoja djela čudesna, o Gospode, i vjernost Tvoju u zboru svetih!
[6] Jer ko se na nebesima može porediti sa Gospodom? Ko je među nebeskim stvorovima sličan Njemu?
[7] Bogu kojeg se valja plašiti u savjetu svetaca; tako divnom i uzvišenom iznad svih koji Ga okružuju!
[8] Gospode, Bože nad vojskama, ko silan je kao Ti, sa vjernošću koja Te okružuje?
[9] Ti nemirnim morem vladaš; obuzdavaš silu vodenih valova.
[10] Rehaba si kao leš pogazio, neprijatelje razbacao silnom desnicom Svojom.
[11] Nebesa su Tvoja, zemlja, krug zemaljski i sve što je u njemu, svemu Ti udari temelj.
[12] Sjever i jug si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu Tvojem.
[13] Silna je ruka Tvoja i mišica snažna, visoko uzdignuta desnica pobjedonosna.
[14] Pravičnost i pravo su temelj prijestolja Tvoga, milost i odanost koračaju pred Tobom.
[15] Blago narodu vičnu svetom klicanju, onima koji hode u svjetlu lica Tvoga, o Gospode;
[16] u Tvome imenu se raduju svagda, i uzdigoše se pravdom Tvojom,
[17] jer Ti si slava njihova silna, po milosti Tvojoj se rog naš uzdiže!
[18] A štit naš pripada Gospodu, kralj naš Svecu Izraelovom.
[19] Nekoć si u viđenju pobožnima govorio ovako: „Poslah pomoć jednome junaku, izabranika podigoh iz naroda,
[20] nađoh slugu Svoga Davida i pomazah ga uljem svetim,
[21] da ruka Moja svagda s njime ostane i da ga desnica Moja osnaži.
[22] Dušmani ga neće nadvladati, zločinci nadmudriti;
[23] neprijatelje ću pred njim zdrobiti, a mrzitelje njegove pogubiti!
[24] Neka je milost Moja uz njega i neka mu se u imenu mome rog uzdiže!
[25] Ruku ću njegovu položiti na mora, a desnicu na rijeke.
[26] On će Mi vikati: ‘Otac si moj, moj Bog i stijena spasenja moga.’
[27] A Ja ću ga prvorođenim učiniti – najvišim kraljem na zemlji.
[28] Moja će ga ljubav čuvati dovijeka; a zavjet Moj čvrsto stajati uz njega.
[29] Vječnim ću učiniti potomstvo njegovo, a prijestolje poput dana nebeskih.
[30] No, ako li sinovi njegovi odbace Zakon, ako ne budu slijedili zakone Moje,
[31] ako odredbe Moje obeščaste i zapovijedi zapostave,
[32] šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim njihovu krivicu,
[33] ali mu Svoju naklonost neću uskratiti, niti ću prekršiti vjernost Svoju,
[34] Svoj Savez neću prekršiti, niti ću poreći obećanja Svoga!
[35] Jednom se zakleh u svetosti; neću lagati Davida!
[36] Potomstvo njegovo će dovijeka ostati i prijestolje njegovo sve dok je sunce preda mnom,
[37] kao mjesec vječan ostat će, vjerni svjedok nebeski.”
[38] A ipak si se silno razgnjevio i odbacio pomazanika Svoga;
[39] Odbacio si Savez sluge Svoga; krunu Njegovu si u blato bacio.
[40] Sve njegove zidine si porušio; tvrđave njegove u prah pretvorio.
[41] Pljačkaju ga svi koji naiđu, ruglo posta susjedima svojim.
[42] Proslavio si desnicu neprijatelja njegovih; dao si da se vesele svi dušmani njegovi.
[43] Otupio si oštricu mača njegova i nisi mu dao da izdrži u boju;
[44] dokinuo si sjaj njegov i prijestolje oborio u blato,
[45] skratio si dane mladosti njegove i sramotom ga prekrio.
[46] Dokle, o Gospode? Hoćeš li se dovijeka skrivati? Da li će srdžba Tvoja žariti dovijeka?
[47] Prisjeti se kako malo vremena imam! Za kakvu ispraznost si stvorio sve sinove ljudske!
[48] Koji čovjek može živjeti a da ga smrt nikada ne snađe?
[49] O Gospode, gdje je postojana ljubav Tvoja iz starina kojom si se kleo Davidu vjernošću Svojom?
[50] Sjeti se, o Gospode, poniženja i rugla što sluge Tvoje snalazi svakodnevno, i kako u srcu nosim prezir naroda mnogih;
[51] tako nasrću dušmani, o Gospode, tako se izruguju pomazaniku Tvome.
[52] Neka je blagoslovljen Gospod dovijeka! Amin, Amin!