[1] Slavim te Gospode svim srcem svojim, prisjećam se svih čudesa Tvojih!
[2] Radovat ću se Tebi, veseliti i pjevati imenu Tvome, o Svevišnji!
[3] Jer kad se neprijatelji moji okrenuše, posrnuše i propadoše pred Tobom.
[4] Bio si vođa moga prava i pravedni sudija na prijestolju.
[5] Prekorio si narode i dao da zauvijek propadnu; imena si njihova izbrisao dovijeka.
[6] Neprijatelji propadoše i ostadoše među ruševinama, gradove si njihove porušio i pomeo, samo sjećanje na njih izbrisao.
[7] Ali Gospod stoluje dovijeka, učvrstio je prijestolje Svoje pravde radi.
[8] Pravdu će donijeti krugu zemaljskom i narodima presuditi pravedno!
[9] Gospod je utočište potlačenom, tvrđava u danima nevolje.
[10] U Tebe se uzdaju oni koji Te poznaju, jer Gospode, ne ostavljaš one koji Te traže.
[11] Pjevajte Gospodu, koji na Sionu stoluje, među narodima širite glas o djelima Njegovim.
[12] Jer Onaj koji osvećuje djela krvnika zna za njih; znajte da On ne zaboravlja krik jadnika.
[13] Smiluj mi se, Gospode, pogledaj kako me tlače mrzitelji moji, o, Ti, koji me izbavljaš pred kapijama smrti,
[14] da objavljujem svu slavu u kapijama kćeri Siona, da kličem od radosti spasenja.
[15] Narodi propadoše u jamu koju sami iskopaše, noge im se zapletoše u mrežu koju sami postaviše.
[16] Gospod se prikazao! Održao je sud! Bezbožnik se spleo u djelo ruku svojih.
[17] Bezbožnici će u carstvo mrtvih, svi narodi što Boga zaboravljaju.
[18] Jer jadnik neće dovijeka biti zaboravljen, i nada siromaha neće zauvijek uzaludna biti!
[19] Ustani, o Gospode, ne daj da čovjek prevlada; presudi narodima!
[20] O Gospode, utjeraj im strah u kosti! Neka shvate da su samo smrtnici!