[1] Gospode! Optuži tužitelje moje i bori se protiv onih što mi borbu nameću!
[2] Navuci oklop, zgrabi štit i digni se u moju pomoć!
[3] Zavitlaj kopljem i sulicom na dušmane moje, a duši mojoj reci: „Ja sam tvoj spas!”
[4] Neka se smetu i postide oni koji vrebaju moj život, neka se posrame i obeshrabre oni što mi zlo spremaju!
[5] Neka budu kao pljeva na vjetru, dok ih Gospodnji Anđeo pred sobom tjera!
[6] Neka im je staza mračna i uzaludna dok ih Gospodnji Anđeo goni!
[7] Bez razloga mi postaviše zamku, bez povoda iskopaše jamu životu mome.
[8] Neka ih snađe propast kad se najmanje nadaju, daj da padnu u vlastitu zamku – neka padnu u propast svoju!
[9] Tad će se duša moja radovati Gospodu, tad će slaviti u Njegovom spasenju!
[10] Kosti će moje govoriti: „Gospode! Ko je sličan Tebi; Ti koji spašavaš jadnika od silnika, siromaha i ubogog od pljačkaša?”
[11] Podigoše se opaki svjedoci, ispituju me o onome o čemu ništa ne znam.
[12] Na dobrotu moju zlom uzvraćaju dok duša moja pada u osamu!
[13] No, ja sam nosio kostrijet kada oni padoše na postelju, dušu mučio postom i pognut se molio
[14] Tugovao sam kao da je riječ o bratu ili prijatelju, patio pognut kao neko ko za majkom svojom žali.
[15] A oni se ipak obradovaše mome padu, skupiše se protiv mene; nitkovi koji ne poznajem me neprestano razdiru,
[16] kao nepristojni gosti na gozbi, škripe zubima na me.
[17] O Gospode, dokle ćeš gledati? Dušu moju spasi od poklika njihovih, život moj od lavova spasi!
[18] Hvalit ću te u velikom zboru, pred narodima slaviti Tebe!
[19] Ne daj da se nada mnom raduju dušmani nepravedni, ne dopuštaj da namiguju oni što me bez razloga mrze,
[20] jer oni ne misle o miru, već spletkare protiv mirnih u zemlju.
[21] Otvaraju svoja usta protiv mene i viču: „Ha!” Da! Sve su vidjele oči naše!
[22] Ti si vidio Gospode! Nemoj šutjeti! O Gospode, ne budi daleko!
[23] Gospode, trgni se, ustani, brani moje pravo. Gospode, Bože, vodi parnicu moju!
[24] Gospode, sudi mi po pravdi Svojoj, i ne daj da se vesele dušmani!
[25] Ne daj da zbore u srcima svojim: „Ha! To je bila želja naša!” Ne daj da viču: „Progutali smo ga!”
[26] Daj da se posrame i postide oni koji se nevolji mojoj raduju! Neka su stid i sram haljine onih što se dižu protiv mene!
[27] No, daj da dobro snađe one koji se vesele i raduju pravdi mojoj, neka dovijeka viču: „Blagoslovljen Gospod, koji uživa u dobru sluga Svojih!”
[28] Tad će jezik moj pripovijedati o pravičnosti Tvojoj, slavi Tvojoj u danima svim!