[1] Bože moj! O Bože! Zašto si me ostavio? Daleko si od spasenja moga, od jecanja i riječi ovih!
[2] Moj Bože, danju Te zovem, noću nemam mira.
[3] A ipak Ti si presvet, ustoličen na blagoslovima Izraela!
[4] Na Tebe se oslanjaše očevi naši, oni vjerovaše u Tebe i Ti si ih spasio.
[5] Tebi su vapili i bili spašeni, na Tebe se oslanjali i nisu bili postiđeni.
[6] No, ja sam crv, a ne čovjek, sramota narodu i posve prezren,
[7] ismijavaju me, usne razvlače i klimaju glavama:
[8] „Uzdao se u Boga cijelim bićem svojim, neka ga On sada izbavi ako Mu je mio!”
[9] Da, Ti si bio utočište moje od krila majčina, spas moj bio si kraj grudi majčinih.
[10] Tebi sam predan iz utrobe majčine, od krila majčina Ti Bog si moj.
[11] Ne budi daleko! Nevolja je blizu, a spasioca nemam!
[12] Opkoli me sila volova i bašanski bikovi me opsjedaju.
[13] Usta svoja razvlače na me, kao lav koji plijen kida i riče!
[14] Razlih se poput vode i kosti mi se rasuše, srce mi se u grudima topi kao vosak,
[15] grlo moje je suho poput crijepa i jezik mi se prilijepi uz nepce, jer spustio si me u pepeo smrti.
[16] Čopor pasa me opkolio, nečasna rulja me opsjeda, proboli su ruke i stopala moja.
[17] Osjetim sve kosti svoje, a oni radosni zure na mene.
[18] Dijele haljine moje i bacaju žrijeb za odjeću moju.
[19] Ali Ti Gospode, ne budi daleko, silo moja, dođi mi u pomoć.
[20] Dušu mi spasi od mača krvničkog, izbavi me od pasa nečasnih!
[21] Izbavi me iz ralja lavljih, jer spasio si me pred rogovima ovnova divljih!
[22] Govorit ću braći o slavi Tvojoj, slavit ću Te u zajednici!
[23] Vi što se Gospode plašite, slavite Ga!, svi vi, potomci Jakovljevi, častite Gospoda, i bojte se, svi sinovi Izraela!
[24] Nije prezreo, nije se okrenuo od nevolje bolesnika, nije skrio lice pred njim, počuo ga je kad je vapio!
[25] Zato ću Te hvaliti u zboru velikom, pred vjernim Tvojim ću izvršiti zavjete.
[26] Bolesnici će jesti i zasitit će se; slavit će Gospoda oni koji Ga traže! Da srca vaša žive dovijeka!
[27] Svi krajevi zemlje klanjat će se Tebi, Gospode, pred Tobom klečati mnogi narodi,
[28] jer Kraljevstvo je Božije, On je vladar naroda!
[29] Velikani svijeta gozbe i mole se Tebi, pred Njim će padati svi kojima se valja vratiti u prah, čak i onaj koji se sam ne održa.
[30] Njemu će služiti potomstvo, o Gospodu će govoriti rodovima budućim,
[31] o Njegovoj pravdi naviještati narodima koji dolaze, da je sve to učinio Gospod.