[1] O Bože, čuj glas i žalbu moju, dušu mi sačuvaj kada dušman nasrće,
[2] sačuvaj me od skrivenih spletki neprijatelja i sile zločinaca,
[3] čiji su jezici oštri poput krvožedna mača, a otrovne riječi kao strijele naoštrene,
[4] s njima potajno pravednika vrebaju, da ga iznenadno i bestidno napadnu.
[5] Spremni su na zlo, nalaze se, zamke postavljaju i govore: „Ko će nas vidjeti?”
[6] Spletkare govoreći: „Spremni smo, držimo misli svoje tajnim!” Jer misli i srce čovječije su bezdan neispitan!
[7] Ali Bog ih je već prostrijelio, iznenada ih je ranio.
[8] Vlastiti jezik ih je doveo do propasti, svako ko ih ugleda odmahuje glavom.
[9] A čovječanstvo cijelo strahuje, govore o onome što je Bog učinio, i misle o djelu Njegovu.
[10] Daj da se pravednik raduje u Gospodu, i utočište svoje kod Njega nađe! Neka kliču sva srca pravedna!