[1] Dobro je Gospoda hvaliti i pjevati slavu imenu Tvome, o Svevišnji,
[2] ujutro objavljivati ljubav Tvoju, a u noćima vjernost
[3] uz harfu od deset žica i liru, sa pjesmom uz citru.
[4] Jer Ti si me, o Gospode, obradovao djelima Svojim; pred djelima ruku Tvojih radosno pjevam!
[5] Kako su silna djela Tvoja, o Gospode! Kako su duboke misli Tvoje!
[6] Nerazuman čovjek to ne spoznaje, ludak to ne shvata;
[7] premda zločinci zelene kao trava i zlobnici uspijevaju, ipak su osuđeni na vječitu propast.
[8] Ali Ti, o Gospode, dovijeka uzvišen ostaješ!
[9] Jer, gle, Gospode, Tvoji neprijatelji, da zaista, neprijatelji Tvoji će ginuti, svi zločinci bit će rasijani!
[10] Ali rog moj Ti uzdižeš kao u divljeg bivola, zalijevaš me uljem prečistim!
[11] Oči moje su vidjele propast neprijatelja mojih; uši su čule kob dušmana zlih.
[12] Kao palma će cvjetati pravednik, rasti će kao cedar libanonski.
[13] Oni su zasađeni u Gospodnjem domu, uspijevaju u Njegovim dvorovima;
[14] još po stare dane plodove donose, sočni i puni svježine,
[15] da navijeste pravednost Gospodnju; On je stijena moja, čist od nepravde svake.