[1] Ne nama, o Gospode, ne na nas, već imenu Svome slavu daj, zbog ljubavi Svoje i vjernosti.
[2] Zašto da narodi govore: „Gdje je Bog njihov?”
[3] Ali naš Bog je na nebesima, i čini što Mu je volja.
[4] Idoli njihovi su srebro i zlato, djelo ruku ljudskih.
[5] Usta imaju, ali ne govore, oči imaju, a ne vide,
[6] uši također, ali ne čuju, nosove posjeduju ali ne osjete,
[7] ruke imaju, a ne hvataju, nogama svojim ne hodaju. Glas iz grla svojih ne puštaju.
[8] Takvi postaju i oni što ih izradiše, svi oni koji se u njih uzdaju.
[9] O, Izraele, u Gospoda se uzdaj, On je štit i pomoćnik njihov.
[10] O, kućo Aronova, uzdaj se u Gospoda, On je štit i pomoćnik njihov.
[11] Vi što se Gospoda bojite, u Njega se uzdajte, On je štit i pomoćnik njihov.
[12] Gospod nas se sjetio, On će nas blagosloviti. Blagoslovit će kuću Izraela. Blagoslovit će kuću Aronovu.
[13] Blagoslovit će one što Ga se boje, male i velike.
[14] Neka vas umnoži Gospod, vas i djecu vašu.
[15] Neka vas blagoslovi Gospod, što zemlju i nebesa stvori.
[16] Nebesa su Gospodnja, ali zemlju pokloni sinovima ljudskim.
[17] Mrtvaci ne slave Gospoda, niti oni što se u tišinu spuste.
[18] Ali mi ćemo slaviti Gospoda, od sada pa dovijeka. Neka je blagoslovljen Gospod!