<Psalmi 137

[1] Pokraj voda babilonskih sjedosmo i plakasmo kad se prisjetismo Siona.

[2] Povješasmo harfe o vrbe oko nas.

[3] A tamničari naši tada iskahu da pjevamo, tlačitelji naši iskahu da se veselimo: „Pjevajte nam pjesmu Sionsku!”

[4] Kako da Gospodnju pjesmu pjevamo u zemlji posve stranoj?

[5] Neka mi otupi desnica ako te zaboravim, o Jerusaleme!

[6] Neka mi jezik nepce prigrli ako te se ne prisjetim, ako ne postavim Jerusalem nad najvišu radost svoju!

[7] O, Gospode, sjeti se edomskih sinova, kako su na dan Jerusalema vikali, „Srušite ga, razorite sve do temelja!”

[8] O kćeri babilonska, na propast osuđena; blago onome ko ti vrati za djelo tvoje, za ono što učini nama!

[9] Blagoslovljen onaj što ti djecu otme i o stijenu smrska!