[1] Gospode, kod Tebi se utječem, ne daj da me ikada osramote!
[2] Spasi me i izbavi u pravdi Svojoj,
[3] budi stijena, utočište moje, kojem se stalno vraćam; zapovjedio si da me spase jer si tvrđava moja i hrid!
[4] Moj Bože, istrgni me iz ruku zločinca, iz šake silnika nepravednog i tlačitelja!
[5] Jer Ti si nada moja, O Gospode, oslonac od rane mladosti moje, o Bože.
[6] Na Tebe se oslanjah od rođenja, zaštitnik si mi od majčina krila, slavljen neka si dovijeka.
[7] Mnogima postadoh čudo, jer si mi bio pomoć snažna.
[8] Usta su mi puna Tvoje hvale, slaviše Te svakoga dana.
[9] Ne odbacuj me u danima starosti, kada snaga iščezne, ne napuštaj me!
[10] Jer neprijatelji zbore o meni, oni što mi dušu vrebaju skupa vijećaju
[11] govoreći: „Bog ga je napustio, gonite i ščepajte ga jer Spasitelja nema!”
[12] O Bože, ne budi daleko, moj Bože, požuri i u pomoć mi dođi.
[13] Neka se postide i zatru oni koji me optužuju, neka se na one koji me žele povrijediti sruči sramota i nepravda.
[14] A ja ću se zauvijek nadati i hvaliti Te sve više i više;
[15] usta će govoriti o pravednosti Tvojoj, svakodnevno pripovijedati o Tvojoj milosti, koju izbrojati ne umijem.
[16] Doći u sili djela Gospoda Boga, podsjetit ću ih na pravičnosti, isključivo Tvoju.
[17] Bože, od mladosti moje me vodiš, i sve do sada objavljujem čuda Tvoja.
[18] Ne napuštaj me, Gospode, ni u starosti kad mi glava osijedi, da kazujem o desnici Tvojoj naraštajima, o Svetoj sili svima koji dolaze.
[19] Pravda je Tvoja uzvišena, Gospode, seže do neba, jer učini velika djela – ko Ti je sličan?
[20] Mnoge nedaće i nesreće dade nama, ali nas opet iz sivila vraćaš i uzdižeš iz dubina zemlje,
[21] te množiš dostojanstvo moje i opet me tješiš.
[22] A ja ću uz harfu slaviti vjernost, o Bože, svirat ću citru u slavu Tvoju, Sveče Izraelov!
[23] Usne će vikati veselo dok Ti pjevam slavu, i duša moja koju si spasio!
[24] Jezik će svakodnevno govoriti o pravednoj pomoći Tvojoj, jer postiđeni su i osramoćeni, oni što traže moju nevolju!