[1] Blago onome koji na sirotog misli, Gospod ga spašava u danima nevolje,
[2] Gospod ga štiti i u životu drži, na zemlji ga sretnikom zovu; Ti ga ne prepuštaš dušmaninu!
[3] Gospod ga poji na bolesničkoj postelji, bolest mu u zdravlje okreće!
[4] Govorio sam: „Gospode, smiluj mi se i dušu moju spasi, jer o Tebe se ogriješih!”
[5] Dušmani moji zlo smišljaju i zlurado viču: „Kada će umrijeti da mu ime nestane?”
[6] A kad jedan od njih dođe da me posjeti, laskavo govori, u srcu mu se zloba skuplja, a vani već kleveće.
[7] Svi mrzitelji moji spletkare i šapuću, najcrnje zlo mi smišljaju.
[8] Govore: „Bolest ga obuzela, ko jednom padne, ustati neće!”
[9] Čak je i prijatelj moj bliski, onaj koji je jeo moga hljeba, podigao petu protiv mene.
[10] Ali Ti, Gospode, budi milostiv, uspravi me da im mogu uzvratiti!
[11] Tako ću znati da sam Tebi mio, Gospode; neprijatelj neće veselo klicati jer me nadvladao!
[12] Održao si me zbog nevinosti moje, postavio pred Sobom dovijeka!
[13] Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraela, od vijeka do vijeka! Amin, Amin!