[1] Samo Boga mirno čeka duša moja, od Njega dolazi moj spas.
[2] On je tvrđava moja i stijena, moj visoki zamak, neću se pokolebati.
[3] Dokle ćete na usamljena čovjeka jurišati, dokle ga želite zdrobiti kao zid ruševan ili ogradu klimavu i nagnutu?
[4] Spletkare da me zbace s visa moga, njima mila je laž, ustima svojim blagoslove, ali srcima mrze i proklinju.
[5] Samo na Boga mirno čeka duša moja, u Njemu je sve ono čemu se nadam.
[6] On je tvrđava moja i stijena, moj visoki zamak, neću se pokolebati.
[7] U Bogu je spas moj i čast sva moja. Moja silna stijena, utočište moje.
[8] Na Njega se zauvijek oslanjaj, o narode, i pred Bogom vi srca vaša izlijevajte! Bog je naše utočište.
[9] Čovječija djeca su samo dašak, sinovi gospodski samo zabluda, na vagi se uzdižu, a lakši su od vjetra!
[10] Ne oslanjajte se na ucjene blagodati, ne nadajte se pljački, ako bogatstvo raste, srcem ne prioni i ne uzdaj se u njega!
[11] Bog jednom reče, a ja sam čuo dva puta: „Moć je samo Božija, i tebi, Bože, pripada ljubav postojana!”
[12] Ti vraćaš svakom po djelima njegovim!