[1] Gospod, Bog silni, progovara, zemlju doziva od izlaska sunca pa do zalaska.
[2] Iz Siona, ljepote savršenstva, izbija sav sjaj Božiji.
[3] Naš Bog dolazi i ne miruje, vatra žarka je pred Bogom, oko Njega vihor snažni.
[4] On nebo visoko i zemlju saziva, da sudi narodu Svome:
[5] „Saberite mi blaženike Moje, koji žrtvom Savez sa Mnom sklopiše!”
[6] Nebesa obznanjuju pravdu Njegovu, Bog sâm je sudija!
[7] „Slušaj narode Moj, a Ja ću govoriti; o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: Ja Gospod, tvoj sam Bog!
[8] Ne korim vas zbog prinosa vaših, paljenice su vazda preda Mnom.
[9] Neću ti iz doma uzeti junca, niti magarca iz torova.
[10] Jer sve su životinje šumske Moje, mnoštvo je zvijeri u gorama.
[11] Poznajem sve ptice na planinama, Moje je sve što se miče u poljima.
[12] Kad bih ogladnio vama rekao ne bih, jer Moja je zemlja i sve na njoj.
[13] Zar da jedem meso bikova ili da krv jaraca pijem?
[14] Prinesi Bogu žrtvu zahvalnicu, ispuni zavjete date Svevišnjem,
[15] sazovi Me u danima nevolje, spasit ću te, a ti ćeš Me slaviti!”
[16] Ali zločincu Gospod poručuje: „Što naredbe Moje tumačiš i što u usta uzimaš Savez Moj,
[17] ti kojem stega ne prija, te riječi Moje iza leđa bacaš?
[18] Kada zločinca vidiš, s njim pristaješ, i sa preljubnicima se družiš,
[19] usne tvoje zlo kazuju i jezik tvoj prevaru sprema.
[20] Protiv brata svoga govoriš, i sina majke svoje sramotiš.
[21] Sve si ovo učinio, a Ja sam šutio? Tada si pomislio da sam poput tebe, no, sad te kažnjavam i osudu pred tebe postavljam!
[22] Zapamtite dobro, vi, što Boga zaboravljate, da vas ne iskorijenim i da ne bude nijednog vrijednog spasa!
[23] Slavi Me onaj koji žrtvuje zahvalnice, onaj koji pravo uređuje staze svoje; njemu ću pokazati spasenje Božije!”