[1] Ljubim te Gospode, snago moja!
[2] Gospod mi je utočište, tvrđava i stijena; Gospod, gora u koju se utječem, rog spasenja, utvrda moja.
[3] Prizivam Gospoda, Onoga koji je hvale vrijedan, i spašen sam pred neprijateljima svojim.
[4] Kandže smrti me obuhvatiše, bujice Beliala me prestraviše,
[5] podzemlja konci me prigrliše, i lanci smrti me okovaše.
[6] U strahu prizvah Boga i vapaj svoj uputih Njemu, On začu moj zov iz Hrama, jecaj moj stiže do Njega!
[7] Srdžba Njegova potrese zemlju i temelje planina vitkih,
[8] dim se diže iz nosnica Njegovih, a iz usta Mu oganj burni gnjevom planu.
[9] On nagnu Nebesa i siđe, a oblaci Mu pod nogama mrki,
[10] na keruba stade i poletje, na krilima vjetra zaplovi.
[11] Ogrnu se mrakom kao plaštom, prekri se vodama mračnim i oblacima tmurnim.
[12] Iz bljeska pred njim, iz oblaka izbi ugljevlje užareno.
[13] Gospod grmi na nebesima. Svevišnjega glas se ori, tuča i ugljevlje ognjeno.
[14] Strijele je svoje ispalio, munjama ih poplašio i rastjerao.
[15] Tad se ukaza morsko dno i temelji svijeta se razotkriše od strašne prijetnje Božije, o Gospode, od srdžbe Tvoje!
[16] Posla po mene iz nebesa, iz dubokih voda me izvuče.
[17] Izbavio me od dušmana silnih, od mrzitelja mojih, onih mnogo jačih od mene.
[18] Nasrnuše na me u danima nevolje, no Gospod je bio moj oslonac.
[19] Izvede me na prostrane čistine; spasi me, jer sam Mu mio.
[20] Tako mi Gospod dade po pravičnosti mojoj, nevine ruke moje nagradi.
[21] Jer čuvah staze Gospodnje, i u zlobi se ne odrekoh Boga svoga.
[22] Zakone Njegove srcem prigrlih i zapovijedi Njegove ne odbacih,
[23] bio sam nevin pred njim i čuvao sam se grijeha svakog.
[24] Tako mi Gospod vrati po pravdi, po nevinosti ruku mojih On presudi.
[25] Milosrdnom milosrđem vraćaš, a nevinom se nevinošću odužuješ,
[26] sa čistim postupaš čisto, a varalicu obmanjuješ,
[27] jer spašavaš ponizne, a sramotiš ohole.
[28] Ti pališ moju svijeću, Gospode, Bože, tminu moju obasjavaš.
[29] Jer uz Tebe gazim dušmane, s Tobom preskačem zidine.
[30] Savršen je put Gospodnji, štit svima koji se Njemu utječu.
[31] Jer ko je Bog osim Gospoda, i ko stijena osim našeg Boga?
[32] Bog što me snagom krijepi, koji me vodi stazom nevinosti.
[33] Noge mi učini jelenjim i učvrsti me na visinama,
[34] ruke moje uči ratu i sprema ih da rabe luk mjedeni.
[35] Dao si mi štit spasenja, desnica Tvoja me krijepi, blaženost Tvoja me uzvisuje.
[36] Učvrstio si stope moje, koljena mi ne posustadoše.
[37] Gonio sam i sustigao neprijatelje svoje, do njihove propasti ne posustah.
[38] Oborio sam ih i oni se više ne uspraviše, padoše pod moje noge,
[39] jer Ti si me ispunio žarom borbe, Ti si mi podložio dušmane.
[40] Ti si ih natjerao u bijeg; smrvio sam mrzitelje svoje.
[41] Dozivaše pomoć – no, spasioca nema; vapiše Gospodu – ali se On ne odazva.
[42] A ja ih smrvih kao prašinu koju vjetar raznosi, i zgazih kao blato ulično.
[43] Izbavio si me od buna naroda moga i postavio kraljem nad pucima; neznani narodi mi postadoše sluge.
[44] Tuđinci mi se pokoravaju, stranci mi se podložiše.
[45] Stranci se obeshrabriše, i uplašeni ostaviše utvrde svoje.
[46] Živio Gospod! Neka je blažena stijena moja, slavljen neka je Bog moga spasenja!
[47] Bog što mi osvetu dodijeli, onaj koji mi je narode podložio,
[48] koji me izbavio od dušmana mojih, koji me uzdigao nad neprijatelje, koji me spasio od nasilnika.
[49] Zato Te slavim, Gospode, među narodima, i pjevam Tvome imenu!
[50] Spasenje veliko daje kralju svome, pomazaniku milost iskazuje, Davidu i potomstvu njegovom zauvijek!