[1] Viđenje Izaije, Amozovog sina; sve ono što vidje o Judeji i Jerusalemu za vrijeme Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih.
[2] O, čujte nebesa, i prikloni uho zemljo, jer Gospod je progovorio: „Djecu sam othranio i podigao, ali se uzdigoše protiv Mene.
[3] Vo poznaje svoga gospodara, a magarcu je znana gazdina koliba, ali Izraelu je to strano, narod Moj to ne razumije.”
[4] Ah, grešni narode, o, ljudi prožeti grijehom, potomci grešnika, djeco, što pravo krive! Odbacili su Gospoda, prezreli Sveca Izraelova; posve su se otuđili.
[5] Zašto će na vas udariti? Zašto se i dalje bunite? Cijela glava je bolesna, i srce posve nejako.
[6] Nema zdrava mjesta od glave do pete, samo masnice i čirevi, rane nezaliječene; niko ih ne čisti i povezuje, niko ih uljem ne maže.
[7] Opustjela vam zemlja sva, gradovi vaši, vatrom spaljeni; tuđinci pred vama zemlju žderu, zemlju opustjelu, nadvladanu strancima.
[8] A kćer sionska je ostavljena kao koliba u vinogradu, kao kućica u polju krastavaca, kao grad opsjednut.
[9] Da Gospod nad vojskama nije ostavio šaku preživjelih, bili bismo kao Sodoma i postali kao Gomora.
[10] Čujte Gospodnju riječ, vi, vladari Sodome! Pažnju obratite na učenje Boga našeg, vi, narodi Gomore!
[11] „Šta je za me sila vaših žrtava?” – tako veli Gospod; „dosta mi je paljenica kozijih, i sala pretilih zvijeri; gle, ne uživam u krvi volova, ovaca ili koza.
[12] Ko je od vas tražio da tako gazite dvorove Moje kada preda Me stajete?
[13] Ne prinosite više žrtve uzaludne; tamjan Mi je gadost; mjesec mlađak, subota i sazivanje skupova – ne trpim nepravdu i zbor svečan.
[14] Duša Moja prezire vaš mjesec mlađak i gozbe; sve Mi to postade teško, i neću to više podnositi.
[15] Sakrit ću oči Svoje, kad budete pružali ruke, premda ćete upućivati molitve mnoge, Ja neću slušati; jer ruke su vaše krvave.
[16] Okupajte se i očistite; zla djela sklonite ispred Mojih očiju, ne činite više zla,
[17] i naučite da činite dobro; težite pravdi, suprotstavljajte se tlačenju, pravdu donesite siročetu, i zauzmite se za udovicu.”
[18] „Hajdemo povesti parnicu”, tako veli Gospod, „premda su vam grijesi kao grimiz, bit će bijeli kao snijeg; premda su jarko crveni, bit će kao vuna.
[19] Ako budete voljni i poslušni, uživat ćete plod zemlje;
[20] no, ako odbijete i ako se pobunite, onda će vas mač proždrijeti, jer tako su kazala usta Gospodnja.”
[21] Kako bludnicom posta grad vjerni, taj grad koji bijaše pun pravde! U njemu je živjelo poštenje, a sada se tu kuće ubica.
[22] Srebro vaše šljaka posta, najbolje vino se razrijedi vodom.
[23] Tvoji su knezovi pobunjenici, pljačkaša prijatelji. Svi žude za novcem i mitom, trče za poklonima. Ne donose pravdu siročadima, a udovičina parnica ih se ne tiče.
[24] Stoga određuje Gospod, Gospod nad vojskama, Silni Izraelov: „Riješit ću se neprijatelja Svojih, osvetit dušmanima svim.
[25] Ruku ću Svoju na vas okrenuti, šljaku vašu sažeti, sve primjese otkloniti.
[26] Najprije ću suce vaše vratiti, i savjetnike kako bijahu prije; a potom će vas zvati pravednim, gradom vjernosti.”
[27] Sion će se pravdom iskupiti, i oni koji se u njemu pokaju, poštenjem.
[28] Ali pobunjenici i grešnici će propasti dovijeka, i bit će proždrti oni što Gospoda odbacuju.
[29] Jer stidjet će se hrastova koje si želio, crvenjet ćete se zbog vrtova koje ste odabrali.
[30] Bit ćete kao hrast čiji listovi vehnu, kao vrt bezvodni.
[31] A junaci će postati drvo, a djela njihova iskra, i oboje će se zapaliti, i neće biti nikoga da ugasi.