[1] Ali Gospod će se sažalit nad Jakovom i nanovo će izabrati Izrael, pustit će ih u vlastitu zemlju. Uz njih će biti stranci koji će se pridružiti Jakovljevu domu.
[2] Tako će ih narodi uzeti i odvesti na njihovo mjesto, a pripadat će Izraelu u Gospodnjoj zemlji kao sluge i sluškinje. Zarobit će one koji su njih zarobljavali, vladat će nad onima koji su njima vladali.
[3] Čim ti Gospod olakša muke i nevolju, tešku rabotu tvoju,
[4] uputit ćeš ovu rugalicu babilonskom caru: Kako je obuzdan tlačitelj, kako je dokrajčen gnjev drski!
[5] Gospod je slomio palicu opakih, štap silnika,
[6] kojim su gnjevno tukli narode, udarcima neobuzdanim, kojim su narodima vladali u srdžbi, nemilosrdno tlačeći.
[7] Cijela zemlja je mirna i tiha; a oni počinju pjevati.
[8] Čempresi se raduju tebi, kedri libanonski, govoreći: „Otkad vas poniziše, nama ne priđe nikakav drvosječa.”
[9] Uzburkano je carstvo mrtvih, da vas dočeka kada siđete, saziva sjeni da vas pozdrave. Sve one koje su kraljevali na zemlji diže s prijestolja, sve kraljeve naroda.
[10] Svi će odgovarati, svi će ti reći: „Postao si nejak kao i mi! Postao si sličan nama!”
[11] Vaša raskoš silazi u mrtvila carstvo, sve pjesme glazbala vaših; crvi vam se za postelju prostiru, a gliste su vam pokrivači!
[12] Ah, kako pade s nebesa, sjajna zvijezdo Danice, sine Zorin! Kako te baciše na zemlju, tebe koja si ponizila narode tolike!
[13] Govorio si u srcu svome: „Otići ću na nebesa, iznad zvijezda Božijih postavit ću prijestolje svoje; stolovat ću na gori zbora u dalekim širinama sjevernim.
[14] Podignut ću se nad visoke oblake, bit ću poput Najvišeg.”
[15] No, sunovratiše te u carstvo mrtvih, u najdublju provaliju.
[16] Oni koji te ugledaju će zuriti, čudit će se govoreći: „Nije li ovo onaj čovjek zbog kojeg se zemlja tresla? Koji je kraljevstva cijela uzdrmao?
[17] Koji je svijet opustošio, koji je pokorio njegove gradove, koji sužnjevima nije dao da odu doma?”
[18] Svi kraljevi svijeta slavno počivaju, svaki u svojoj grobnici;
[19] no, ti si odbačen, daleko od svoga groba, kao grana prezrena, prekriven poginulima, onima koje je mač sasjekao, koje bacaju u kamenitu provaliju, kao lešinu zgaženu.
[20] Neće te s njima sahraniti jer si svoju zemlju uništio, jer si ubijao narod vlastiti. Neka potomci opakih ostanu bezimeni!
[21] Pripremite klanicu za njihove sinove, zbog grijeha očeva njihovih, da ne bi ustali i zemlju prisvojili, lice njeno gradovima prekrili.
[22] „Ustat ću protiv njih”, veli Gospod nad vojskama, „a Babilonu ću uzeti ime, sve preostale, potomke i nasljednike.” Tako reče Gospod.
[23] „Bit će to ježeva dom, pun močvara, i sve ću pomesti metlom uništenja.” Tako kaza Gospod nad vojskama.
[24] Gospod nad vojskama se zakleo: „Kako sam naumio, tako će i biti, kakva mi je namjera, tako će se desiti.
[25] Slomit ću Asirce u Mojoj zemlji, pogazit ću ih na gorama Svojim; jaram ću njihov skinuti s njih.”
[26] To je naum koji je namijenjen, zemlji cijeloj, to je ruka koja je pružena nad cijelom zemljom.
[27] Jer Gospod nad vojskama je odredio tako, ko će to odvratiti? Njegova desnica je ispružena, ko će je skloniti?
[28] One godine kada smrt snađe kralja Ahaza, stiže sljedeće predskazanje:
[29] „Ne likuj, o Filistejo, svi vi, jer je slomljena palica koja vas je tukla, jer iz zmijskog korijena će izrasti guja, a plod njen će biti krilati, užareni zmaj.
[30] Siromaška prvorođenčad će se zasititi, jadnici će leći u miru; ali vaš korijen ću udariti glađu, a preostale pogubiti.
[31] Jauči, o kapijo; viči, o grade; očajavaj, o Filistejo, o, svi vi! Jer dim se diže sa sjevera, u četama njihovim niko ne posrće.
[32] Šta će odgovoriti glasnicima naroda? Gospod je utemeljio Sion, i njemu spas nalaze jadnici naroda Njegova.”