[1] Pogledajte Moga slugu koga sam podigao, izabranika, kome se raduje duša Moja; spustio sam Svoj duh na njega, i on će narodima donijeti pravdu.
[2] Neće vikati i dizati glasa, i glasno besjediti po ulicama.
[3] Neće slomiti napuknute trske, neće ugasiti baklju koja tinja; vjerno će donositi pravdu.
[4] Neće se umoriti ili malaksati sve dok ne utemelji pravdu na ovome svijetu; obale čekaju njegove zakone.
[5] Ovako veli Gospod, Bog, Onaj koji je stvorio i razastro nebesa, koji je raširio zemlju i sve što izrasta iz nje, onaj koji ljudima daje dašak, i duh svima koji hode po njoj:
[6] „Ja sam Gospod. Pozvao sam te u pravdi. Povest ću te za ruku i čuvati; pružit ću ti zavjet namijenjen ljudima, svjetlo narodima,
[7] da otvoriš slijepe oči, da izbaviš sužnjeve iz tamnica, one koji sjede u tamnim jamama.
[8] Ja sam Gospod; to je Moje ime; ne dijelim Svoju slavu s drugima, hvalu Svoju s idolima.
[9] Gle, ispunile su se stvari davnašnje, sad najavljujem ono što je buduće; govorim vam o stvarima prije no što nastupe.”
[10] Zapjevajte Gospodu pjesmu novu, hvala je Njegova do kraja zemljinog; svi vi koji silazite do mora, sve što je u njegovim dubinama, sve što je na obalama i svi stanovnici njeni.
[11] Neka zapjevaju pustinje i gradovi, sva sela u kojima obitava Cedra; neka pjevaju stanovnici Šele, neka viču s vrhova gora.
[12] Neka slave Gospoda, neka objavljuju Njegovu hvalu na obalama.
[13] Gospod izlazi kao silan muž, revnost svoju oštri kao ratnik; on viče, silno galami, prikazuje snagu svoju pred neprijateljima.
[14] Dugo sam mirovao, šutio sam i suzdržavao se; ali sada ću vikati kao žena kad rađa, dahtat ću i puhati.
[15] Razorit ću gore i planine, isušiti sve zelenilo; rijeke ću pretvoriti u otoke, i dat da presuše sva jezerca.
[16] Povest ću slijepce stazama njima neznanim, vodit ću ih putevima koje ne poznaju. Tamu ću pred njima preobraziti u svjetlost, sav krš u zemlju ravnu. To su stvari koje činim, i neću ih odbaciti.
[17] Vraćeni su i posve posramljeni, svi oni koji vjeruju u idole, koji livenim likovima vele: „Vi ste bogovi naši.”
[18] Čujte, vi gluhi; i pogledajte, slijepci, kako biste vidjeli!
[19] Ko je slijep ako nije moj sluga, ko je gluh kao glasnik kojega šaljem? Ko je slijep kao izabranik moj, slijep kao Gospodnji sluga?
[20] On vidi mnoge stvari, ali ih ne opaža; njegove uši nisu začepljene, ali ipak ne čuje.
[21] Gospod je bio zadovoljan pravednikom Svojim, i zato je htio proslaviti zakon i osnažiti ga.
[22] Ali ovo je narod opljačkan i oplijenjen; svi su zatočeni u jamama, ili leže po tamnicama; postali su plijen koji nema spasitelja; plijen, a nema nikoga da vikne: „Ozdravite!”
[23] Ko će među vama poslušati ovo, ko će doći i slušati za vrijeme buduće?
[24] Ko je Jakova predao pljačkašima, i Izrael onima koji plijene? Zar se nismo ogriješili o Gospoda, čijim putem nisu htjeli poći, čije zakone nisu htjeli slušati?
[25] Stoga je na njih izlio užareni gnjev Svoj, i silu boja; sve je oko njega raspalio u ognju, ali on nije razumio; i samog ga je spržio, ali to nije primio k srcu.