Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:20

[1] Dođi, sjedi u prašinu, o, kćeri i djevice babilonska; sjedni na zemlju bez prijestolja, kćeri Kaldejaca! Jer neće te više zvati nježnom i blagom.

[2] Uzmi mlin i melji brašno, skini veo, svuci haljinu, otkrij noge i pođi kroz rijeku.

[3] Otkrit će se golotinja tvoja, i tvoja sramota će biti očita. Osvetit ću se, i neću nikoga poštedjeti.

[4] Spasitelj naš, ime Mu je Bog nad vojskama, Svetac Izraelov.

[5] Sjedi u tišini, pođi u mrak, o, kćeri Kaldejaca; jer više te neće zvati gospodaricom kraljevstava.

[6] Srdio sam se na Svoj narod, odbacio sam Svoje naslijeđe, dao ga u vaše ruke. A vi im niste pokazali milosti, i starcima ste nametnuli težak jaram.

[7] Mislila si: „Ostat ću tvoja gospodarica dovijeka”, ali nisi te stvari uzela k srcu, nisi mislila na vlastiti kraj.

[8] Zato čuj ovo, ljubiteljice naslada, koja sjediš sigurno, koja pomišljaš u svome srcu: „Nema mi ravne. Neću sjediti kao udovica, neću spoznati kako je izgubiti dijete.”

[9] Snaći ćete ove dvije stvari, u jednome trenu i danu; gubitak djece i udovištvo, sve će te stići u punoj mjeri, unatoč tvojim vradžbinama i velikoj sili tvojih prokletinja.

[10] Osjećala si se sigurno u svojoj pokvarenosti, mislila si: „Niko me ne vidi”; ali zabludjela si zbog mudrosti i znanja svoga. Govorila si srcu svome: „Nema mi ravne.”

[11] Ali snaći će te zlo, a nećeš biti kadra da ga očaraš i odvratiš, na tebe će pasti nevolja, i nećeš se moći iskupiti, propast će te snaći iznenada, a o njoj nećeš ni slutiti.

[12] Stani pravo u svojim čaranjima i prokletstvima, kojima si se bavila od mladosti svoje; možda ćeš uspjeti, možda ćeš uplašiti.

[13] Umorna si od silnih vijećanja, neka istupe i neka te spase, oni koji dijele nebesa, koji zure u zvijezde, i koji ti obznanjuju budućnost kad je mjesec mlađak.

[14] Gle, oni su kao slama, i vatra ih guta; ne mogu se spasiti od silne vatre. Nije ovo ugljevlje za ogrjev, nije vatra kraj koje se sjedi!

[15] Takvi su i oni s kojima si radila, svi oni s kojima si surađivala od mladosti svoje; lutaju, svaki svojim putem, nema nikoga ko bi te mogao spasiti.

Izaija — Chapters