[1] Ovako veli Gospod: „Gdje je otpusni list vaše majke, kojim sam je otpustio? Ili kojem sam vas od mojih vjerovnika prodao? Gle, vaši grijesi su prodani, a zbog nevjere sam otpustio vašu majku.
[2] Zašto nije nikoga bilo kad Ja dođoh? Zašto niko nije odgovarao kada sam zvao? Da li je to kratka desnica Moja, da njome ne mogu iskupljivati? Nemam li moći da spasim? Gle, Svojim ukorom isušim mora, rijeke pretvaram u pustinje, a uginule ribe smrde na suhom dok umiru od žeđi.
[3] Nebesa ogrćem tamom, zagrćem ih pokajničkim haljinama.”
[4] Gospod Bog mi je dao jezik učenjaka, da riječima podižem one posrnule. Budi me svakoga jutra, razbudi uho moje, da čuje poput onih učenih.
[5] Gospod Bog je otvorio moje uho, nisam bio odmetnik, nisam se vraćao nazad.
[6] Postavljao sam leđa onima koji tuku, okretao obraz onima koji čupaju bradu, nisam se krio od pljuvanja i sramote.
[7] Ali Gospod Bog me pomaže; stoga nisam ponižen, zato sam svoje lice otvrdnuo kao kremen, i znam da neću biti postiđen.
[8] Blizak mi je Onaj Koji iskupljuje, ko će se sporiti sa Mnom? Dajte da zajedno ustanemo. Ko mi je neprijatelj? Neka priđe!
[9] Gle, Gospod Bog mi pomaže, ko će me proglasiti krivcem? Gle, svi oni će izblijediti kao haljine; rastočit će ih moljci.
[10] Ko se među vama plaši Gospoda i pokorava glasu sluge Njegovoga? Neka se onaj koji korača u tami i ne pozna svjetlost osloni na ime Gospodnje, i Boga svoga.
[11] Gle, svi vi koji ložite vatru, i tako mi baklji koje ste raspalili! Ovo ćete primiti iz mojih ruku, leći ćete u mukama.