Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:28

[1] Toga dana će pjevati ovu pjesmu u zemlji judejskoj: „Imamo tvrd grad; On daje spasenje čvrsto poput zidina i bedema.

[2] Otvorite kapije da uđe narod pravedni i vjerni.

[3] Daješ mir onome koji uz Tebe ostaje, jer se u Tebe uzda.

[4] Dovijeka se uzdaj u Gospoda, jer Gospod Bog je stijena vječna.

[5] Ponizio je stanovnike uzvisina, grada uzvišenog. Spustio ga je, doista, spušta ga nisko do zemlje, u prašinu ga baca.

[6] Gazi ga noga, noge siromaha, koraci jadnika.”

[7] Ravan je put pravednika, doista, Ti utireš put poštenome.

[8] Čekamo Te, o Gospode, na putu Tvoga suda; ime Tvoje i spomen, želje su duša naših.

[9] Duša moja za Tobom čezne noćima; duh u meni Te istinski traži. Jer kad su presude Tvoje na zemlji, onda stanovnici svijeta znaju pravdu.

[10] Ako pomiluješ opaka čovjeka ne nauči se pravdi; u zemlji poštenja on griješi, ne vidi slavu Gospodnju.

[11] O, Gospode, Tvoja ruka je podignuta, ali oni to ne vide. Ali vidjet će revnost Tvoju prema narodu Tvome, daj da se posrame. Neka ih proguta vatra određena neprijateljima Tvojim.

[12] Gospode, Ti ćeš nam odrediti mir, jer doista, sve si naše poslove završio.

[13] O, Gospode, Bože naš, drugi su gospodari vladali nad nama, ali sjećamo se samo imena Tvoga.

[14] Umrli su, neće poživjeti, sjene su, neće se podignuti; Ti si ih kaznio uništenjem, izbrisao svaku misao na njih.

[15] Ali umnožio si narod, o, Gospode, osnažio si narod, slavimo Te! Proširio si granice zemlje.

[16] O, Gospode, tražili su Te u nevoljama, molili su se tiho kada ih je pohodio ukor Tvoj.

[17] Kao rodilja koja zapomaže i stenje dok se porađa, takvi bijasmo i pred Tobom, Gospode

[18] bili smo trudni, jaukali smo, ali rodili smo vjetar. Nismo dali spasenja zemlji, ne rodiše se zemlje stanovnici.

[19] No, oživjet će mrtvaci Tvoji! Ustat će tijela njihova. Vi, koji počivate u prahu, probudite se i veselo zapjevajte! Jer rosa vaša je jutarnja, a zemlja će izbaciti mrtvace.

[20] Hajde, narode moj, uđi u svoje sobe, zatvori vrata za sobom, sakrij se dok ne prođe srdžba.

[21] Jer gle, Gospod dolazi sa Svoga mjesta, kreće da kazni stanovnike zemlje zbog njihovih grijeha; zemlja će otkriti svu krv prolivenu, neće više kriti svoje pobijene.

Izaija — Chapters