[1] Predskazanje o Damasku. Gle, Damask više neće biti grad, nego gomila ruševina.
[2] Aroerski gradovi su napušteni; ostat će stadima, koja će lijegati u njima, i neće se plašiti.
[3] Tvrđava će iščeznuti iz Efrajima, a kraljevstvo iz Damaska; a ostatak Arama će biti kao slava Izraelovih sinova; tako kaza Gospod nad vojskama.
[4] Tog dana će slava Jakovljeva biti ponižena, istopit će salo na tijelu njegovom.
[5] Bit će kao kad žetelac skuplja stabljike, kad rukama skuplja klasje, kao kad neko žanje klasje u dolini Refajim.
[6] Ostat će samo mali dio, kao kad se strese maslina, dvije ili tri bobice na samom vrhu, njih četiri-pet na granama voćke; tako kaza Gospod nad vojskama.
[7] Tog dana će čovjek gledati u svoga Stvoritelja, upravit će oči svoje u Sveca Izraelova.
[8] Neće gledati na žrtvenike, djela ruku njegovih. Neće obraćati pažnju na ono što su prsti njegovi izradili, idole ili sunčane stupove.
[9] U tim danima će tvrdi gradovi biti poput napuštenih mjesta na šumovitim brdima i uzvišenjima, mjesta koja ostaviše zbog sinova Izraelovih, i bit će pustoš.
[10] Jer ste zaboravili na Boga spasenja svoga, jer se niste sjetili Stijene, vašeg utočišta, stoga ćete, premda sadite valjano bilje, i presađuješ tuđe loze;
[11] iako ih pažljivo sadite, i činite da cvjetaju ujutro, ipak će vam izmaći žetva, na dan nevolje i bola nezaliječenog.
[12] Jao, tutnjave mnogih naroda, buče kao što more buči! Ah, kakva vreva naroda! Vreva kao u silnih voda!
[13] Narodi tutnje kao silne vode, ali On će ih ukoriti, tad će se razbježati daleko, rasijat će se kao gorska pljeva pred vjetrom, kao prašina uskovitlana pred olujom.
[14] A uvečer, gle, strahota! Pred jutro ih već nema! To je sudba onih koji nas pljačkaju, ono što čeka one koji nas oplijeniše.