[1] Za vrijeme Ahaza, Jotamova sina, sina Uzijina, kralja judejskog, Resin, kralj Arama, i Pekah, sin izraelskog kralja Remalije, stignu pred Jerusalem u namjeri da nasrnu na grad, ali nisu mogli otpočeti napad.
[2] Kada Davidovu domu javiše da se Aram urotio sa Efrajimom, srce Ahaza i njegova naroda se toliko strese da su se njihali kao stabla pred olujnim vjetrom.
[3] Tad Gospod kaza Izaiji: „Pođite Ahazu, ti i tvoj sin Šear-Jašub, na kraj jaza gornjeg jezera, na put koji vodi do Valjarevog polja.
[4] Poručite mu ovako: Čuvaj se, ne govori, nemoj se plašiti, i ne daj da ti srce posrne zbog ona dva panja koja se puše; zbog raspaljene srdžbe Resine, Arama i sina Remalije.
[5] Jer Aram ti je, sa Efrajimom i Remalijinim sinom, naumio zlo, govoreći:
[6] ‘Hajdemo poći protiv Judeje i zaplašiti ih; hajdemo je osvojiti i uzeti sebi, a potom postaviti Tabelovog sina kao njenog kralja.’”
[7] Stoga je Gospod Bog kazao: „Neće proći, i neće se tako zbiti.
[8] Jer glava Arama je Damask, a poglavar Damaska je Resin. Efrajim će biti satrven i nestati kao narod u sljedećih šezdeset i pet godina.
[9] A glava Efrajima je Samarija, i poglavar Samarije je sin Remalijin. Ako u vjeri niste čvrsti, onda se nećete održati.”
[10] Tad se Gospod iznova obrati Ahazu:
[11] „Zatraži od Gospoda, Boga svoga, znamenje; neka bude duboko kao carstvo mrtvih, a visoko kao nebesa sama.”
[12] Ali Ahaz odgovori: „Neću tražiti znamenje, neću kušati Gospoda.”
[13] Tad Izaija nastavi besjediti: „Čuj, o, dome Davidov! Da li vam je malo što zamarate ljude, pa sada zamarate i Boga samog?
[14] Stoga će vam Gospod poslati znamenje. Gle, djevica će zatrudnjeti i roditi sina; nadjenut će mu ime Emanuel.
[15] Hranit će se maslom i medom dok ne nauči odbacivati zlo, a birati dobro.
[16] No, prije no što dječak nauči odbacivati zlo i birati ono dobro, zemlja ona dva kralja kojih se plašiš će biti potpuno opustjela.
[17] Gospod će pustiti da tebi, narodu tvome, i domu tvojih očeva dođu dani kakvi nisu bili otkad je Efrajim napustio Judeju – asirskog kralja.
[18] Tog dana će Gospod dozvati muhu s kraja egipatskih rijeka, i pčelu koja je u zemlji Asiriji.
[19] Svi će doći i naselit se u strmim klancima, u raspuklinama stijena, u svem trnovitom žbunju i na svim njivama.
[20] Tog dana će Gospod sjeći britvom koja je unajmljena s onu stranu Rijeke – s kraljem asirskim – brijat će glavu, kosu i noge; naposljetku će i bradu skinuti.
[21] U tim danima će čovjek držati kravicu i dvije ovce,
[22] i zbog preteka mlijeka koje daju jest će maslo i mlijeko; svi koji preostanu u zemlji hranit će se maslom i medom.
[23] Toga dana će na svakom mjestu gdje bilo hiljadu loza vrijednih hiljadu šekela srebra, ostati samo drača i trnje.
[24] Čovjek će tamo zalaziti s lukom i strijelom jer je sve drača i trnje.
[25] A izbjegavat ćete sve gore koje ste motikom okopavali jer ćete se plašiti drače i trnja; i bit će to mjesta gdje ćete puštati stoku, i gdje ovce gaze.”