[1] Ali neće biti tmine za ovu potlačenu zemlju, kao onda u prvo vrijeme kad je potlačio zemlje Zebulon i Naftali, ali docnije će proslaviti stazu morsku, zemlju s onu stranu Jordana, Galileju, zemlju pagana.
[2] Narod koji hodi u tami, ugleda ogromno svjetlo; na one koji su živjeli u zemlji tamnoj pade svjetlost silna.
[3] Ti si umnožio narod; Ti si im dao radost; tako se pred Tobom vesele kao kad radosni žetvu skupljaju, onako kako se raduju kada plijen dijele.
[4] Jer slomili ste jaram teški, palicu njegova ramena, štap njegovog tlačitelja kao što ga slomiste na dan midjanski.
[5] Svaka vojnička čizma koja je gazila u boju, svaka halja koju su valjali kroz krv, sve će to biti spaljeno kao hrana vatri.
[6] Jer nama se rodilo dijete, nama je podaren sin; nosit će vlast na svojim ramenima, i zvat će ga: Savjetnik divni, Bog moćni, Otac vječni, Knez mira.
[7] Neće biti kraja njegovoj vlasti i miru, na prijestolju Davidovu i u carstvu Njegovu, koje će utemeljiti i osnažiti, poštenjem i pravdom, od danas pa na vijeke vijekova. Revnost Gospoda nad vojskama će to učiniti.
[8] Gospod je poslao riječ protiv Jakova, i sručit će se na Izrael;
[9] i svi narodi će spoznati, Efrajim i svi stanovnici Samarije, koji u oholosti i drskosti svojoj vele:
[10] „Padoše opeke, ali mi ćemo zidati kamenom tesanim, platani su posječeni, no, na njihovo mjesto ćemo zasaditi kedrove.”
[11] Ali Gospod podiže Resinove neprijatelje protiv njega, huška njegove dušmane.
[12] Aramejci na istoku i Filistejci na zapadu, proždiru Izraelce razvaljenih ralja. A Njegova srdžba ostaje uprkos ovome, Njegova ruka je još uvijek ispružena.
[13] Ljudi se ne okrenuše onome ko ih je udario, nisu se obratili Gospodu nad vojskama.
[14] Gle, Gospod će Izraelu otkinuti glavu i rep, granu i situ u jednome danu;
[15] starješina i poštovani muž su glava, a prorok koji laži šire je rep.
[16] Jer oni koji vode ovaj narod, povedoše ga na stranputice, a oni koje vode, bivaju satrveni.
[17] Stoga se Gospod ne raduje njihovim mladićima, nema milosti s njihovim siročadima i udovicama; jer svi su bezbožnici i zlikovci, i svaka usta pričaju ludosti. A Njegova srdžba ostaje uprkos ovome, Njegova ruka je još uvijek ispružena.
[18] Jer opakost žari kao vatra, guta trnje i šikaru; pali gustu šumu, i tako se dim vije visoko.
[19] Zemlja je spržena gnjevom Gospoda nad vojskama, a ljudi su kao hrana vatri, ne štedi brat brata.
[20] Sijeku desno, a ostaju gladni, jedu lijevo, ali nisu siti; svaki ždere meso s vlastite ruke.
[21] Manaše ždere Efrajima, i Efrajim guta Manašea; a zajedno stoje protiv Jude. A Njegova srdžba ostaje uprkos ovome, Njegova ruka je još uvijek ispružena.