[1] Zbog Siona neću šutjeti, neću mirovati zarad Jerusalema, sve dok pravda njegova ne zasja kao svjetlost, i spasenje njegovo, kao užarena baklja.
[2] Narodi će vidjeti tvoju pravdu, kraljevi slavu tvoju, i prozvat ćete imenom novim, koje će ti nadjenuti usta Gospodnja.
[3] Bit ćeš kruna divna u rukama Gospodnjim, kraljevski vijenac u rukama Boga tvoga.
[4] Neće te više zvati odbačenim, i zemlju tvoju opustjelom, nego ćeš se zvati „mila moja” a zemlja će se udati.
[5] Jer onako kako se mladić ženi djevojkom, tako će se moji sinovi oženiti tobom, i radovat ću se tebi, onako kako se muž raduje nevjesti.
[6] Postavio sam straže na zidine tvoje, o Jerusaleme; po cijele dane i noći neće mirovati. Vi kojima je spominjati Gospoda, ne mirujete;
[7] i ne dajte mira, sve dok ne utemelji Jerusalem i učini ga slavom zemlje.
[8] Gospod se zakle desnicom, i rukom silnom: „Neću iznova dati tvoga žita dušmanima kao hranu, stranci neće piti tvoga vina, oko kojeg si se trudio;
[9] jest će ga onaj koji je žeo i hvaliti Gospoda; a vino će piti oni koji su se oko njega mučili u trijemovima svetišta Moga.”
[10] Pođite, prođite kroz kapije, izravnajte put narodima; podignite, izgradite stazu, sklonite kamenje, dignite znamenje nad narodima.
[11] Gle, Gospod je objavio do nakraj zemlje: „Recite kćerima sionskim: gle, vaše spasenje stiže, gle, vaša nagrada dolazi s njim.”
[12] Zvat će se narodom svetim, iskupljenici Gospodnji, a ti ćeš se zvati traženi, grad nenapušteni.