[1] Čujte, o, obale, pazite, vi narodi daleki. Gospod me pozvao iz majčina krila, prozvao me po tijelu majke moje.
[2] Usta mi je naoštrio kao mač; skrivao me u sjenci svoje ruke; izradio me poput oštre strijele, i sakrio u svoj tobolac.
[3] Kazao mi je: „Ti si Moj sluga, Izrael, i kroz tebe ću se proslaviti!”
[4] Ali ja odvratih: „Uzalud sam se trudio; snagu sam svoju istrošio za ništavilo i privid; ali doista je moje pravo u Gospoda, i plaća moja kod Boga.”
[5] A sad Gospod veli, Onaj Koji me stvorio od majčina krila da Mu služim, da Mu vratim Jakova; i da se Izrael skupi Njemu – jer ja sam počašćen u očima Gospodnjim i Bog postade snaga moja –
[6] On kaza: „Premalo je da Mi budeš sluga, da podigneš plemena Jakovljeva, stoga ću te učiniti svjetlom narodima, da Moje spasenje stigne u sve krajeve zemlje!”
[7] Ovako veli Gospod, Spasitelj Izraelov i njegov Svetac, prezrenom, gadu naroda, sluzi kraljeva: „Kraljevi će vidjeti, dići će se, knezovi će pasti ničice, sve zbog Gospoda Koji je vjeran, Sveca Izraelova Koji je izabrao vas.”
[8] Ovako veli Gospod: „Uslišao sam te u vrijeme milosti; pomogao sam ti na dan spasenja. Čuvat ću te i dati kao zavjet narodima, da učvrstim zemlju, da podijelim opustjelo naslijeđe,
[9] vičući sužnjevima: ‘Izađite!’, govoreći onima u tami: ‘Dođite na svjetlo!’ Pasti će kraj puteva; pašu svoju će naći na golim vrhovima.
[10] Neće gladovati i žeđati, neće ih tući ni oluja niti sunce, jer vodit će ih Onaj Koji im se smilovao, i dovesti do izvora voda.
[11] Sve ću gore načiniti putevima, a uzdignut će se staze moje.
[12] Gle, doći će izdaleka, ovi sa sjevera, a ovi sa zapada, a treći iz zemlje Sinima!”
[13] Radosno pjevajte, o, nebesa, slavi, o, zemljo; podvikujte, gore, zapjevajte pjesmu svoju! Jer Gospod je utješio narod Svoj, smilovat će se jadnicima.
[14] Ali Sion kaza: „Gospod me ostavio, moj me gospodar zaboravio.”
[15] „Može li majka zaboraviti dijete koje doji, da ne suosjeća s sinom utrobe svoje? Čak i takve mogu zaboraviti, ali Ja neću zaboraviti vas.
[16] Gle, urezao sam vas na dlanovima svojim; zidine vaše su stalno preda mnom.
[17] Tvoji graditelji žure; uništitelji tvoji i oni koji su te razarali odlaze od tebe.
[18] Podignite oči i gledajte oko sebe; svi se skupljaju, svi dolaze vama.” „Tako mi života moga”, tako veli Gospod, „nosit ćete ih kao nakit; okititi sebe kao mlada.
[19] Doista će vaše razvaline, pustoši i zemlja napuštena biti premala za sve tvoje stanovnike, a oni koji su vas zatirali će ostati daleko.
[20] A sinovi koje ti nekad oteše vikat će: ‘Ovo mjesto je premalo za me; napravite mjesta da se nastanim.’
[21] A ti ćeš reći u svome srcu: ‘Ko mi je ove rodio? Bila sam bez djece i nerotkinja, odbačena i otjerana, a ko je podigao njih? Gle, bila sam sama, a odakle dođoše ovi?’”
[22] Ovako veli Gospod: „Gle, podignut ću Svoju ruku narodima, znamenje Svoje ljudima, i oni će donijeti sinove vaše u svojim naručjima, a kćeri na ramenima.
[23] Vaši će čuvari biti kraljevi, a kraljice dojilje vaše. Klanjat će vam se licem do zemlje, i cjelivati prašinu pod vašim nogama. Onda ćete spoznati da sam Ja Gospod, oni koji na Me čekaju neće biti osramoćeni.”
[24] Može li se plijen oteti jakome; mogu li se izbaviti sužnjevi silnika?
[25] Jer ovako veli Gospod: „Uzet će se i sužnjevi silnika, a i plijen jakoga će biti izbavljen, jer Ja ću se boriti protiv onih koji se bore s vama, i spasit ću vašu djecu.
[26] Dat ću da tlačitelji vaši žderu vlastito meso, a opit će se vlastitom krvlju kao vinom. A onda će sve živo spoznati da sam Ja Gospod, Spasitelj vaš, Izbavitelj, Silnik Jakovljev.”