[1] Ah, uništitelju, koji nisi uništen, o, izdajice, kojeg niko nije izdao! Bit ćeš uništen kad prestaneš razarati; bit ćeš izdan, kad se ostaviš izdaje – tad će te iznevjeriti.
[2] Smiluj nam se, o, Gospode, budi desnica naša svakoga jutra, spasenje naše u danima nevolje.
[3] Narodi bježe kad je buka gromoglasna, narodi se raštrkaju kada se uzdigneš,
[4] a plijen Tvoj se skuplja, kao da ga skakavci kupe; zaskaču ga kao skakavci.
[5] Gospod je uzvišen, bdije u visinama, ispunit će Sion pravdom i poštenjem;
[6] On će biti stup vašeg vremena, sila spasenja, mudrosti i znanja; bogobojaznost je blago sionsko.
[7] Gle, junaci plaču po ulicama, gorko plaču poklisari mira.
[8] Putevi su pusti, nema više putnika. Zavjeti su prekršeni, gradovi prezreni, za ljude se ne mari.
[9] Zemlja pati i ječi; Libanon je zbunjen i vene; Šaron je kao pustinja, Bašan i Karmel otresaju lišće svoje.
[10] „Sad ću ustati!”, veli Gospod, „uzdignut ću se i bit ću uzvišen.
[11] Začeli ste pljevu, rodili strnjiku, dah vaš je vatra koja vas proždire.
[12] Narodi će biti sažeženi u krečnjak; kao šikara koju posijeku pa spale na ognju.”
[13] Čujte, o, vi koji ste daleko; poslušajte što sam učinio, a i vi koji ste blizu, posvjedočite moći Mojoj.
[14] Sionski grešnici su zgroženi; bezbožnici dršću: „Ko među nama može ostati kraj ognja užarenog? Ko je u stanju živjeti kraj vatre vječne?”
[15] Onaj koji hodi u pravdi i pošteno govori; što prezire dobit nepoštenu, koji ruku otresa da ne primi mito, koji začepi uši da ne čuje krvoprolića, Koji zatvara oči da ne gleda zlo.
[16] Taj će živjeti u visinama; štit njegov će biti tvrđava kamena, dat će mu se hljeba, imat će vode.
[17] Očima tvojim ćeš gledati kralja u Njegovoj slavi, oni će vidjeti zemlju prostranu.
[18] Srcem ćeš se sjetiti vremena groznog: „Gdje je onaj koji je brojao? Gdje onaj koji je mjerio danak? Gdje taj koji je brojao kule?”
[19] Nećeš gledati osorne ljude, narod čudnog jezika koji ne razumije, one koji mucaju jezikom neznanim.
[20] Gle, Sion, zemlja blagdana određenih! Tvoje oči će ugledati Jerusalem, utočište spokojno, Šator nepokolebljivi, čije kolčeve nikad neće izvaditi, čija se užad nikad neće prekinuti.
[21] A tamo će biti Gospod za nas, u slavi Svojoj, i mjesto širokih potoka i rijeka, po njima se ne njišu lađe s veslima, ponositi brodovi tamo neće proći.
[22] Jer Gospod je naš sudac, Gospod naš zakonodavac; Gospod je kralj naš; spasit će nas!
[23] Tvoja užad su popustila, ne mogu držati katarke, i jedra razapetim. Tada će podijeliti silni plijen i bogatstvo; tad će i hromi uloviti plijen.
[24] Nijedan čovjek neće reći: „Bolestan sam”, jer narod koji će živjeti tamo slobodan je od grijeha.