[1] Veselit će se divljina i zemlja pusta; radovat će se pustinja i cvjetati kao šafran;
[2] cvjetat će ih sila, i slavit će uz pjesmu i veselje. Pružit će im slavu libanonsku, uzvišenost Karmela i Šarona. Vidjet će slavu Gospodnju, svu divotu našeg Boga.
[3] Osnažite oslabjele ruke, okrijepite klimava koljena.
[4] Recite onima nemirna srca: „Budite jaki; ne plašite se! Gle, Bog vaš, dolazi da vas osveti, dolazi s Božijom otkupninom! Tako će doći da vas spasi!”
[5] Tada će slijepci progledati, gluhi će ponovo čuti;
[6] hrom čovjek će skakutati kao košuta, a jezik nijem će radosno pjevati, jer vode izbijaju u divljini, i potoci u pustinji.
[7] Užareni pijesak će postati jezerce, iz suhe zemlje će izbiti izvori; a iz trave u zbjegu čagljeva, tamo gdje liježu, izbit će trska i bilje.
[8] I tamo će biti put, a zvat će se „Sveti Put”, i na njemu neće hoditi nečisti; pripast će onima koji slijede stazu, a neće zalutati čak ni ako su ludaci.
[9] Na njemu neće biti lavova, tamo neće vrebati proždrljive zvijeri; tamo ih neće biti. Tu će hoditi oni koji su spašeni.
[10] Vratit će se otkupljenici Gospodnji, stići će u Sion pjevajući; na čelima će im počivati vječna radost, bit će posve veseli, i iščeznut će tuga i tužni uzdasi.