<Izaija 4

[1] Toga dana će četiri žene hvatati jednog muškarca i vikati: „Jest ćemo hljeb vlastiti, nositi svoje halje, ali samo daj da nas zovu imenom tvojim; skini s nas sramotu.”

[2] Toga dana Gospodnja klica će biti divna i slavna, a plod zemlje će biti ponos i čast preživjelim Izraela.

[3] Tako će se oni preostali u Izraelu zvati svecima, svi oni koji su zabilježeni za života u Jerusalemu;

[4] kad Gospod sapere ljagu sionskih kćeri, i očisti krvave mrlje usred Jerusalema duhom suda i ognjenim duhom.

[5] Tada će Gospod nad cijelom sionskom gorom i njenim zborovima stvoriti oblak danju, a dim i užareni plamen noću; zaklon će biti nad cijelom slavom.

[6] I bit će tamo koliba da sjenom zaklanja danju, i da bude utočište i zaklon od oluja i kiša.