[1] U ono vrijeme kralj Babilona Merodak Baladan, sin Baladana, pošalje glasnike s pismima i poklonima Ezekiji, jer je čuo da je Ezekija teško obolio i da se oporavio.
[2] Ezekija ih je srdačno dočekao; tako im pokaže riznicu, srebro, zlato, začine, dragocjena ulja, cijelu oružnicu i sve što se nalazilo u njegovim skladištima. Ne ostade ništa što im nije pokazao, bilo da se nalazilo u dvoru ili u njegovoj zemlji.
[3] Tad vjerovjesnik Izaija priđe kralju Ezekiju pa ga upita: „Šta su rekli ovi ljudi? Odakle dolaze?” A Ezekija odgovori: „Došli su iz daleke zemlje, Babilona.”
[4] A on upita: „Šta su vidjeli u tvome dvoru?” A Ezekija odvrati: „Vidjeli su sve što je u mome dvoru. Ništa ne ostade nepokazano u mojim skladištima.”
[5] Tad Izaija reče Ezekiji: „Čuj riječ Gospoda nad vojskama:
[6] Gle, dolaze dani kad će sve ono što je u tvome dvoru, sve što imaš u tvojim skladištima biti odneseno u Babilon. Ništa neće ostati, tako veli Gospod.
[7] Tako će odvesti i neke od tvojih sinova, one koji su potekli od tebe, one kojima si ti otac će odvesti u daleka mjesta i tamo će biti sluge u dvoru babilonskog kralja.”
[8] Tad Ezekija odgovori Izaiji: „Gospodnja riječ je povoljna, sve to što si kazao.” Jer je u sebi pomišljao: „Bit će mir i spokoj u moje vrijeme.”