Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 1:33

[1] Predskazanje o Moabu. Maob je propao; jer je Ar moapski opustošen noću, jer je Kir moapski preko noći uništen.

[2] Popeo se do hrama, do Dibona, do uzvisina da plače. Moab nariče za Nebom i Medebom. Sad su sve glave ćelave, sve brade skraćene.

[3] Sad su na ulicama noseći žalosne haljine, na vrhu kuća i na trgovima, svi plaču i nariču.

[4] Hešbon i Eleala jauču, glas njihov čuju sve do Jahaza. Tako moapski ratnici jauču; njegova duša se stresa.

[5] Moje srce nariče za Moabom, izbjeglice njegove bježe u Soar, u Eglat-Šelišiji. Uzlaze uz Luhit plačući, na putu za Horonajim dižu viku zbog propasti svoje.

[6] Opustjele su vode u Nimrimu; trava požutjela, biljke suhe, nema više zelenila.

[7] Tako sada nose ono što su skupili, sve što su uštedjeli, preko vrbova potoka.

[8] Jer krik se razliježe po zemlji moapskoj; njen jauk stiže do Eglajima, njena vika sve do Beer Elima.

[9] Jer vode dibonske su pune krvi; a sunovratit ću još više na Dibon, lavove za bjegunce moapske, na one preostale u zemlji.

Izaija — Chapters