Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:51

[1] Gle, Gospod će isprazniti zemlju, opustošit će je cijelu, nagrdit će njeno lice, raspršiti stanovnike.

[2] Kako s narodom, tako će biti i sa svećenicima, kako s robovima, tako s gospodarima, kako sa sluškinjom, tako i sa gazdaricom, kako sa kupcem, tako i sa trgovcem, kako sa lihvarom, tako i sa dužnikom, kako sa vjerovnikom, tako i sa onim koji duguje.

[3] Cijela zemlja će biti pusta i popljačkana; Gospod je tako kazao.

[4] Zemlja ječi i vehne, svijet se pati, suši se, najuzvišeniji ljudi zemlje pate.

[5] Zemlja je oskrnavljena pod stanovnicima njenim; prekršili su zakone, nisu poštovali odredbe, prezreli vječni zavjet.

[6] Stoga prokletstvo proždire zemlju, stanovnici ispaštaju zbog grijeha svojih; tako su žitelji njeni spaljeni, i ostala je tek šaka naroda.

[7] Tuguje vino, truhne loza, svi veseljaci uzdišu.

[8] Nema više veselja uz bubnjeve, nestalo je graje razdragane, nema radosti uz citru.

[9] Više ne piju vina uz pjesmu; gorka su im ljuta pića.

[10] Pusti grad postade ruševina, svaka kuća je zagrađena, nema ulaska.

[11] Vika je na ulicama zbog nestašice vina; svako veselje je nestalo; radost je nestala sa zemlje.

[12] U gradu ostade pustoš, kapije smrviše u ruševine.

[13] Tako će biti usred zemlje među narodima, kao kad se stresu masline sa stabla, kao kad se pabirči poslije berbe grožđa.

[14] Oni glasno viču, pjevaju od sreće; sa zapada dižu viku zarad Gospodnje slave.

[15] Stoga hvalite Gospoda na istoku; hvalite ga na obalama morskim, slavite ime Gospoda, Boga Izraelova.

[16] Čujemo pjesme hvale s kraja zemlje, pjesme o slavi Pravednoga. Ali ja velim: „Propadam, vehnem; ah, teško meni! Jer izdajnici nas izdadoše, izdajice nas izdajom snađoše!”

[17] Strahota, provalija i zamka, sve će vas to snaći, o stanovnici zemlje!

[18] Ko utekne od strahote, pada u provaliju, ko se popne iz provalije, biva uhvaćen u zamci. Jer nebeski prozori su otvoreni, temelji zemlje se tresu.

[19] Zemlja je posve razbijena, zemlja se raspuknula, grozno se trese.

[20] Zemlja tumara kao pijanac, njiše se kao koliba; teško na njoj počivaju grijesi, pada, i neće se više uspraviti.

[21] Tog dana će Gospod kazniti čete nebeske na nebesima, kraljeve zemlje na zemlji.

[22] Skupit će ih, sužnjeve u provaliji, i zatvoriti u tamnicu. A kaznit će ih tek nakon mnogo dana.

[23] Mjesec će zbuniti, sunce posramiti, jer Gospod nad vojskama vlada na gori Sion i u Jerusalemu, veličanstveno sja pred svojim starješinama.

Izaija — Chapters