Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 2:40

[1] Gospodnji duh se spustio na me, jer me pomazao, da prenesem radosnu vijest jadnicima; poslao me da utješim one slomljena srca, da proglasim slobodu sužnjevima, i otvaranje tamnica onima koji su okovani;

[2] da objavim godinu Gospodnje naklonosti, dan osvete Boga našeg, i da utješim sve koji tuguju.

[3] Da onima koji tuguju u Sionu dam divan nakit koji će metnuti na glavu umjesto pepela; ulje blagosti umjesto jecanja, halje hvale namjesto posrnulog duha, da ih prozovu hrastovima Gospodnjim, nasadom Gospoda, neka je proslavljen.

[4] Podignut će drevne ruševine, nanovo izgraditi ono što je davno poharano, popravit će razorene gradove; razaranje mnogih koljena.

[5] Tuđince će postavljati kao pastire i oni će čuvati stada tvoja; stranci će vam biti ratari i vinogradari,

[6] a vas će zvati Gospodnjim svećenicima, govorit će o vama kao o slugama našeg Boga. Jest ćete bogatstvo naroda, i uživat ćete u njihovoj slavi.

[7] Umjesto sramote vaše bit će udio dvojaki; uživat ćete u dijelu njihovom namjesto sramote; stoga će u njihovoj zemlji imati udio dvojaki, i radost vječitu.

[8] Jer Ja, Gospod, ljubim pravdu, prezirem zlo i grijeh; Ja ću im vjerno platiti, sklopit ću savez vječiti s njima.

[9] Potomci njihovi će biti poznati po kraljevstvima, i nasljednici njihovi među narodima; svi koji ih ugledaju će priznati, reći će da su potomci koje je Gospod blagoslovio.

[10] Silno ću se radovati u Gospodu; duša će se veseliti u Bogu mome, on me obukao haljama spasenja; pokrio ogrtačem pravde, kao zaručnika koji, poput svećenika, svečano meće nakit na glavu; onako kako se mlada kiti draguljima.

[11] Jer onako kako iz zemlje raste i klija, kako u vrtu izrasta ono što je posađeno, tako će učinit i Gospod Bog; dat da hvala i pravda izrastu pred svim narodima.

Izaija — Chapters