[1] Ah, kruna Efrajimovih pijanaca, cvijet slavne ljepote koja vehne, koji je na glavi onih u bogatoj dolini, njih koje je vino obuzelo.
[2] Gle, Gospod ima takvog, silnog i jakog kao oluja leda, kao vrtlog koji razara, kao salaukovina silnih bujica koju pušta na zemlju rukom Svojom.
[3] Zgazit će slavnu krunu Efrajimovih pijanaca;
[4] a divni cvijet njegove ljepote, koji je na vrhu bogate doline, bit će kao prva zrela smokva prije ljeta; kad je neko ugleda, proguta je, čim se nađe u njegovim rukama.
[5] U tim danima će Gospod biti slavna kruna, vijenac ljepote ostatku Njegova naroda,
[6] duh pravde onome koji je na sudu, snaga onima koji preokreću boj na kapijama.
[7] A oni tamo tumaraju od vina, posrću od žestokih pića; svećenik i prorok teturaju od silovita pića, vino ih je obuzelo, obmanuti su pićem jakim, kolebaju se u predskazanjima, šepaju u presudama svojim.
[8] Jer svi stolovi su umrljani njihovom bljuvotinom, nema čista i prazna mjesta.
[9] „Koga će podučiti znanju, kome će pojasniti poruku? One koji su odvojeni od mlijeka, njima koje otrgnuše od grudi?
[10] Jer tu je pravilo do pravila, odredba kraj odredbe, rečenica do rečenice, slog do sloga, malo ovdje, malo tamo.”
[11] Jer Gospod će govoriti Svome narodu usnama stranaca i tuđim jezicima,
[12] kojima je kazao: „Ovo je odmaralište, dajte da se umorni odmore; ovo je mir.” Ali oni nisu htjeli poslušati.
[13] Tako će ih snaći Gospodnja riječ; „pravilo do pravila, odredba kraj odredbe, rečenica do rečenice, slog do sloga, malo ovdje, malo tamo,” i tako će otići, saplesti se, slomit će se, bit će vezani i odvedeni.
[14] Zato čujte Gospodnje riječi, podrugljivci, svi vi koji vladate nad ovim narodom u Jerusalemu!
[15] Kazali ste: „Sklopili smo savez sa smrću, zavjet sa carstvom mrtvih, kad grozni mač stane pohoditi, neće udariti na nas, jer naše utočište su laži, zbjeg naš su neistine.”
[16] Stoga Gospod veli ovako: „Gle, Ja sam onaj koji je postavio kamen temeljac Siona, kamen posve ispitan, dragocjen kamen temeljac, dio sigurna temelja: ‘Ko vjeruje, neće uzmaknuti.’
[17] Pravdu ću učiniti mjerom, a poštenje vagom; led će odnijeti utočište laži, a vode preplaviti zbjeg.”
[18] Tad će vaš zavjet sa smrću biti poništen, a dogovor sa carstvom mrtvih će propasti; i kad nezaustavljivi bič krene, tad će nadvladati i vas.
[19] Uzimat će vas kad god bude prolazio; jer prolazit će svakoga jutra, svake noći i svakoga dana; a čuti poruku – već to će biti nesnošljiva grozota.
[20] Jer krevet je prekratak, ne možete se na njemu ispružiti, pokrivač suviše mali da se s njim pokrijete.
[21] Jer Gospod će ustati kao na gori Perasim; razljutit će se kao u dolini Gibeon; da učini djelo Svoje – čudno je djelo Njegovo! Da čini zanat Svoj – stran je zanat Njegov!
[22] Nemojte se podsmijavati, da ne ojača okove vaše, jer čuo sam odredbu o uništenju, koju donese Gospod Bog nad vojskama o zemlji cijeloj.
[23] Priklonite uho, čujte moj glas, obratite pažnju, počujte besjedu moju.
[24] Da li onaj koji ore da posije, ore neprestano? Da li neprestano raskopava zemlju i brazdi?
[25] Zar nije ovako, kad poravna zemlju, razbaca sjeme kopra, sadi kumin, baca pšenicu u redove, ječam na pravo mjesto, a krupnik na rub?
[26] Jer tako je pravo naučen; podučio ga je Bog njegov.
[27] Kopar se ne mlati branom, niti se kolskim točkom drobi kumin, već se kopar mlati štapom, a kumin prutom.
[28] Drobi li se pšenica za hljeb? Ne, ne drobi je neprestano. Kad vozi kolskim točkom preko nje, kad konji vuku, ne drobi je.
[29] Jer i to dolazi od Gospoda nad vojskama; divan je Njegov savjet, savršena mudrost Njegova.