[1] „Utješite, tješite narod Moj,” tako veli Bog.
[2] „Blago progovorite s Jerusalemom, javite mu da je prošlo vrijeme njegova ratovanja, da su grijesi njegovi oprošteni, da je iz rijeke Gospodnje primio dvostruko za sve svoje grijehe.”
[3] Glas viče: „U divljini pripremite put Gospodnji, udarite put kroz pustinju za Boga našeg.
[4] Uzvisit će se svaka dolina, svaka gora i planina će biti poravnata, izravnat će se zemlja neravna, a krš ćemo preobraziti u pašnjak.
[5] Objavit će se sva slava Gospodnja, sve živo će je ugledati, jer Gospodnja usta rekoše svoje.”
[6] Glas ori: „Viči!” A ja rekoh: „Šta da viknem?” Svako meso je trava, a sva ljepota njegova je poput cvijeta na polju.
[7] Trava vehne, cvijet nestaje, na njega puhnu Gospodnji dah; doista, ljudi su poput travki.
[8] Trava vehne, cvijet nestaje, ali riječ našeg Boga ostaje dovijeka.
[9] Pođi na visoku planinu, o, Sione, navjestitelju dobrih vijesti; snažno podigni glas, o, Jerusaleme, navjestitelju dobrih vijesti, uzdignite se, ne prezajte, gradovima Judeje recite: „Evo, Boga vašega!”
[10] Gle, Gospod Bog dolazi u snazi, za Njega vlada desnica Njegova, evo, s njim je plaća, a pred njim nagrada.
[11] Pazit će na stado svoje kao pastir, janjce će skupiti u svome naručju, ponijet će ih na svojim prsima, i blago će povesti mladunčad.
[12] Ko može izmjeriti vode u Njegovim dlanovima, ko je užetom nebesa odmjerio, skupio prah zemljin u kakvoj mjeri, na vagu odmjerio planine i brda?
[13] Ko je izmjerio duh Gospodnji, i kakav čovjek pokazuje Njegove naume?
[14] S kim se savjetovao, ko Ga je ubijedio? Ko Ga je naučio stazi pravde, ko Mu je dao znanje i pokazao put spoznaje?
[15] Gle, narodi su kao kap iz vedra, oni su kao prah na mjerilima; gle, On podiže otoke kao zrna pijeska.
[16] Libanon nije dosta za ogrjev, niti su zvijeri njegove dovoljne kao žrtva.
[17] Narodi svi su ništavilo pred Njim, On ih smatra manjim od ništavila i praznine.
[18] S kim ćeš onda uporediti Boga, šta ćeš izravnati prema Njemu?
[19] Idol? Zanatlija ga izradi, zlatar pozlati, i okiti srebrenim lancima.
[20] Onaj koji oskudijeva i ne može žrtvovati bira drvo koje neće istruhnuti; on traži vještog zanatliju da mu izradi idol nepomični.
[21] Zar ne znate? Zar niste čuli? Zar vam nije rečeno od davnina? Zar niste shvatili od utemeljenja zemljina?
[22] To je On koji stoluje nad krugovima zemljinim, stanovnici njeni su kao skakavci; On širi nebesa kao zavjese, razapinje ih kao šator u kojem će stanovati,
[23] Onaj koji kneževe dovodi do ništavila, koji vladare svijeta čini bezvrijednim.
[24] Rijetko ih sade, rijetko siju, rijetko stablo uhvati korijena, ali On puhne na njih i oni vehnu, i oluja ih odnosi kao pljevu.
[25] „S kim ćete me onda uporediti, da budem sličan njemu?”, tako veli Svetac.
[26] Podignite oči prema nebu i pogledajte; ko je sve ovo stvorio? On izvodi njihove čete po brojevima, sve ih zove imenima, po slavi Svoje sile, a nijedan ne nedostaje jer je doista moćan.
[27] Zašto ovako veliš, o, Jakove, što tako zboriš, o, Izraele: „Staza moja je skrivena pred Gospodom, Bog je odbacio pravo moje”?
[28] Zar ne znate? Zar niste čuli? Gospod je Bog vječni, Onaj koji je stvorio sve krajeve zemlje; On se ne umara, ne posustaje, Njegov razbor je nepojmljiv.
[29] On snagu daje iznemoglima, i osnažuje onog nejakog.
[30] Čak će i mladići posustati i stati, momci će pasti od iznemoglosti;
[31] ali oni koji čekaju Gospoda će obnoviti snagu svoje, krila im rastu kao orlovima; trčat će, a neće se umarati, hodat će, a neće malaksati.