[1] U četrnaestoj godini kralja Ezekije, Sanherib, kralj Asirije, povede vojnu protiv svih tvrdih gradova u Judeji i osvoji ih.
[2] Asirski kralj pošalje vrhovnog peharnika s jakom vojskom iz Lakiša kralju Ezekiji u Jerusalem. On se utabori kod vodovoda na putu do Valjareva polja.
[3] Tad pred njega izađe Elijakim, Hilkijin sin, koji je upravljao palačom. S njim izađu i Šibna, pisar i pečatnik Joah, sin Asafov.
[4] Tad im se peharnik obrati govoreći: „Ovako veli veliki car, kralj Asirije: Šta je uzdanica vaša?
[5] Mislite li da su puke riječi dobar ratni naum i sila bojna?
[6] Gle, Egipat je vaša uzdanica, taj štap slomljene trske koji će probosti ruku svakome ko se na njega osloni. Takav je faraon, kralj egipatski, svima onima koji imaju vjere u njega.
[7] No, ako mi kažete: ‘Svi se oslanjamo na Gospoda, Boga našeg’, zar nije On taj čije je uzvisine i žrtvenike uklonio Ezekija, govoreći Judeji i Jerusalemu: ‘Ima da molite pred ovim žrtvenikom’?
[8] Hajde, stanite uz moga gospodara, kralja Asirije. Dat ću vam dvije hiljade konja ako im vi možete naći konjanike.
[9] Kako ćete se odbraniti od najsitnijeg zapovjednika među slugama moga gospodara kad se uzdate u Egipat i čekate od njih konjicu i kola?
[10] Nadalje, zar sam pošao da razorim ovu zemlju bez Gospoda? Gospod mi je kazao: ‘Pođi i razori ovu zemlju.’”
[11] Tad Elijakim, Šebna i Joah odgovore peharniku: „Molim te da sa svojim slugama govoriš na aramejskom, jer mi razumijemo taj jezik. Nemoj s nama govoriti na judejskom dok sluša narod na zidinama.”
[12] Ali peharnik odvrati: „Da li me moj gospodar poslao da sve ovo kažem vašem gospodaru i vama, a da to ne prenesem onom narodu na zidinama koji su osuđeni na to da jedu i piju vlastiti izmet uz vas?”
[13] Tad peharnik stane vikati na judejskom: „Čujte riječi velikog cara, kralja Asirije!
[14] Ovako veli kralj: Ne dajte da vas Ezekija zavede, jer on vas ne može spasiti.
[15] Ne dajte da vam Ezekija govori da se oslanjate na Gospoda vičući: ‘Gospod će nas sigurno spasiti, ovaj grad neće pasti u asirske ruke.’
[16] Ne slušajte Ezekiju jer ovako veli kralj Asirije: Pristanite na mir i izađite, onda će svaki od vas jesti s vlastite loze, sa svoje masline, i svaki će piti iz svoga bunara
[17] sve dok ne dođem i dok vas ne odvedem u zemlju sličnu vašoj, u zemlju pšenice i vina, zemlju hljeba i vinograda.
[18] Zato pazite da vas Ezekija ne zavede govoreći: ‘Gospod će nas izbaviti.’ Da li su bogovi bilo koje zemlje izbavili svoje narode od asirskog kralja?
[19] Gdje su bogovi hamatski i arpadski? Gdje su bogovi sefarvajimski? Jesu li spasili Samariju?
[20] Ko je među bogovima ovih zemalja spasio vlastiti kraj od moje šake, da bi sad Gospod izbavio Jerusalem iz mojih ruku?”
[21] Ali oni ostadoše mirni i ništa ne odgovoriše, jer je kraljeva zapovijed bila: „Ne odgovarajte mu!”
[22] Tad se Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šibna i pečatnik Joah, sin Asafov, vrate Ezekiji poderanih haljina i prenesu mu sve ono što je rekao peharnik.