[1] Kad je to čuo, kralj Ezekija podere odjeću na sebi, navuče pokajničke haljine i ode u Gospodnji hram.
[2] Tako pošalje Elijakima, upravnika dvora, pisara Šibnu i svećeničke starješine u pokajničkim haljinama vjerovjesniku Izaiji, sinu Amozovom.
[3] A oni mu rekoše ovako: „Ovako veli Ezekija: ovo je dan nevolje, kazne i sramote; djeca su pred porod, ali nema snage da se rode.
[4] Možda će Gospod, Bog vaš, čuti riječi peharnikove kojeg je njegov gospodar, asirski kralj, poslao da se izruguje Bogu živome, pa će ih tako kazniti i ukoriti zbog riječi koje je Gospod, Bog vaš, čuo; stoga se pomoli za preostale ljude.”
[5] Kad sluge kralja Ezekije dođoše Izaiji,
[6] on im reče: „Prenesite ove riječi vašem gospodaru. Ovako veli Gospod: ‘Nemojte se plašiti riječi koje ste čuli, one riječi kojima su me mladići asirskog kralja grdili.
[7] Gle, poslat ću mu duha i čut će glasinu koja će ga potaknuti da se vrati u svoju zemlju, i dat ću da tamo pogine od vlastitog mača u svojim rukama.’”
[8] Tako se peharnik vrati i nađe kralja Asirije kako opsjeda Libnu, naime, čuo je da je kralj otišao iz Lakiša.
[9] A sada kralj čuje glasinu koja se ticala Tirhaka, kralja Kuša, da je poveo vojnu protiv njega. Kada je ovo čuo pošalje glasnike Ezekiji, poručivši:
[10] „Ovako ćete reći Ezekiji, kralju Judeje: Nemoj da te tvoj Bog zavodi riječima da Jerusalem neće biti predan u ruke asirskoga kralja.
[11] Gle, čuo si šta je asirski kralj učinio sa svim zemljama, kako ih je odredio za uništenje. A baš vi ćete se spasiti?
[12] Jesu li Gozance, Harance, Resefce i Edenovce u Tel Basaru spasili njihovi bogovi, bogovi onih krajeva koje su razorili moji očevi?
[13] Gdje je kralj Arpada sad, kralj grada Sefervajim, kralj Hene ili kralj Ive?”
[14] Tako glasnik preda pismo Ezekiji i on ga pročita; potom ode u Gospodnji hram pa pismo raširi pred Gospodom.
[15] Tad se Ezekija stane moliti Gospodu govoreći:
[16] „O, Gospode nad vojskama, Bože Izraelov, Ti koji stoluješ nad kerubinima, Ti si jedini Bog, stvorio si sva kraljevstva zemlje; Ti si stvorio zemlju i nebesa.
[17] Gospode, prikloni Svoje uho i poslušaj; Gospode, otvori Svoje oči i pogledaj, čuj sve ono što reče Sanherib da bi ismijao Boga živoga.
[18] Gospode, doista je tako, kraljevi Asirije su upropastili sve narode i razorili njihove zemlje,
[19] pobacali su njihove bogove u oganj; no, to nisu bili bogovi, izrađevine od kamena i drveta, djelo ljudskih ruku, zato su ih i uništili.
[20] O, Gospode, Bože naš, sad nas spasi od njihovih ruku da bi sva kraljevstva svijeta spoznala da si jedino Ti Gospod.”
[21] Tad Amozov sin Izaija pošalje Ezekiji sljedeću poruku: „Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Molio si me zbog asirskog kralja Sanheriba,
[22] a evo Gospodnjih riječi o njemu: ‘Prezire te i mrzi sionska kćer i djevica za tobom glavom maše kćer jerusalemska.
[23] Koga si ismijao i prezreo? Na koga si podigao glas i oči uperio u visine? Protiv Sveca Izraelova!
[24] Ismijao si Gospoda kroz svoje sluge, i kazao si: Krenuo sam silom svojih kola na vrhove gora, na vrh Libanona da oborim najviša stabla kedrova, najljepše čemprese, da stignem do najusamljenijih visina i najplodnijih šuma.
[25] Iskopao sam bunareve i napio se vode, vlastitim stopalom isušio sve potoke egipatske.’
[26] Zar nisi čuo da sam sve ovo odredio od davnina? Da je to Moj naum od starine koji sada provodim u djelo; da je tvoje da razaraš gradove tvrde i da ih pretvaraš u ruševine,
[27] uz njihove stanovnike oslabjele, njih koji su u nevolji i zbunjeni, koji su postali kao bilje na polju, kao nježna trava, mahovina na krovovima, koja truhne prije no što izraste.
[28] Znam kad sjedaš, kad izlaziš i ulaziš, kad se srdiš na Me.
[29] Jer doista si bjesnio, oholost tvoja stiže do ušiju Mojih, stavit ću brnjicu na nozdrve tvoje, uzdu u tvoju gubicu, i okrenut ću te i vratiti onim putem kojim si došao.
[30] A ovo će biti tvoje znamenje: ove godine ćete jesti ono što rodi, a sljedeće ono što izraste od toga. Treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde i uživajte njihov plod.
[31] A oni preživjeli i preostali od Judinog doma će ponovo pustiti korijenje u dubinu i davat plod u visinu,
[32] jer će iz Jerusalema proisteći ostatak, a sa sionske gore šaka preživjelih; revnost Gospoda nad vojskama će učiniti tako.
[33] Stoga Gospod nad vojskama veli ovako o kralju Asirije: Neće doći u ovaj grad ili ispaliti strijele tamo, neće prići noseći štit ili podignuti nasip protiv njega.
[34] Vratit će se istim putem kojim je i došao, i neće ući u ovaj grad; tako kaza Gospod.
[35] ‘Jer Ja ću braniti ovaj grad zbog mene i moga sluge Davida.’”
[36] Tako Gospodnji anđeo pođe i pogubi stotinu osamdeset i pet hiljada ljudi u asirskom taboru; i gle, kada su ljudi ustali ujutro oko njih bijaše sila leševa.
[37] Tada se Sanherib, kralj asirski, vrati kući i nastani u Ninivi.
[38] Tako ga, kad se jedne prilike molio u hramu Nimroka, boga njegovog, pogube mačem njegovi sinovi Adramalek i Sareser. Potom pobjegnu u zemlju Ararat, a na prijestolju ga naslijedi njegov sin Asar-Hadon.