[1] Gle, Gospodnja ruka nije kratka, da ne može spasiti; uho Gospodnje nije gluho, da ne može čuti;
[2] no, grijesi vaši otvoriše provaliju, između vas i Boga vašeg, i zločinstva vaša sakriše lice Njegovo, da Ga ne ugledate, i da vas ne čuje.
[3] Jer vaše ruke su oskrnavljenje, krvave, prsti vaši obeščašćeni grijehom; usnama ste lagali, a jezikom govorili opako.
[4] Niko ne traži sud pravedno, niko se u pravdi ne parniči; oslanjaju se na ništavne izjave, lažu, domišljaju nevolju i rađaju grijeh.
[5] Nose gujina jaja, pletu paukove mreže, onaj koji jede njihova jaja umire, a zgnječi li se jedno izleže se guja.
[6] Njihove mreže neće uplesti u halje, muževi se neće pokrivati onim što izrade. Djela njihova su rabota grešna, a u njihovim rukama je nasilništvo.
[7] Noge im trče ka zlu, hitro prolijevaju krv nevinu; misli njihove su grešne, njihove staze su pustošenje i razaranje.
[8] Oni ne znaju staze mira, nema pravde na njihovim putevima; krivudave su ceste njihove, ko krene njima, ne pozna mira.
[9] Stoga nam je i pravda daleka, i poštenje nije u nama; nadamo se svjetlu, kad gle, mrak, hoćemo bjelinu, kad ono, tama.
[10] Pipamo zid kao slijepci, dodirujemo kao oni što nemaju očiju, posrćemo u podne kao da je sumrak; mi smo poput mrtvaca među ljudima živahnim.
[11] Svi ričemo kao medvjedi, gučemo kao golubice, nadamo se pravdi, a ono ništavilo, hoćemo spasenje, ali je daleko.
[12] Jer pred Tobom se umnožiše grijesi naši, naši zločini govore protiv nas; prijestupi nas prate, i svjesni smo opakosti naših;
[13] griješili smo, odbacivali Gospoda, okretali leđa našem Bogu, govorili oholo i uzdizali se, smišljali u srcu laži, i otvoreno ih izgovarali.
[14] Pravda se okrenula od nas, a poštenje nam je daleko, jer istina je posrnula na trgovima, a pravičnost ne može ući.
[15] Malo je istine, a onaj koji odstupi od zla postaje plijen. Gospod sve vidi i nije Mu milo; nije Mu drago što nema pravde.
[16] Vidio je da nema čovjeka, i čudio se da nema posrednika; Tad Mu je pomogla vlastita ruka, pravičnost Njegova ga poduprla.
[17] Navukao je pravdu kao oklop, šljem spasenja stavio na glavu, obukao halje osvete, i ogrnuo se srdžbom kao plaštom.
[18] Vratit će im po djelima njihovim, srdžba neprijateljima, naplata dušmanima; tako će vratiti dalekim obalama.
[19] Tako će se plašiti Gospodnjeg imena sa zapada, i slave Njegove s istoka; jer On će navaliti kao silne bujice, koje tjeraju vjetrovi Gospodnji.
[20] „U Sionu će se pojaviti spasitelj, a oni koji su u Jakovu će se odreći grijeha”, tako veli Gospod.
[21] „A od mene; ovo je Moj Savez s njima”, veli Gospod. „Moj duh koji je na vama, riječi koje sam položio u usta vaša neće nestati iz njih, neće iščeznuti iz usta vaših potomaka, ili potomaka vaših potomaka, od sada pa dovijeka.” Tako veli Gospod.