[1] Glasno vičite, ne ustežite se, dižite glas kao iz roga; narodu Mome objavite zlodjela, domu Jakovljevu grijehe njegove.
[2] A ipak Me traže dana svakog, raduju se na stazama Mojim, kao da su narod pravedan, i kao da nisu odbacili presudu Boga svoga; od Mene traže sudove pravedne, a bliskost Bogu im je užitak.
[3] „Zašto smo postili, a Ti to ne vidje? Skrušili smo se, a Ti to ne primijeti?” Gle, u dan posta tražite užitak vlastiti, i tlačite sve svoje najamnike.
[4] Gle, vi samo postite da bi se tukli i svađali; da udarate pesnicom opakom. Kroz post kao vaš, nećete učiniti da vas čujem u visini.
[5] Da li je to post koji sam za vas odabrao, dan u kojem vam se naređuje skromnost? Da glavu objesite kao sita, a da pod sobom prostrete kostrijet i pepeo? Hoćete li to zvati postom, i danom koji je mio Gospodu?
[6] Zar nije ovo post koji sam dao: da se oslobodite okova opakosti, da skinete breme, da potlačene otpustite, i da slomite svaki jaram?
[7] Da dijelite hljeb sa siromasima, da beskućnika i jadnika uvedete u kuću; kad vidite čovjeka nagog, da ga pokrijete, a ne da izbjegavate vlastitog brata?
[8] Tada će svjetlost vaša zasjati kao zora, i iscjeljenje vaše će hitro doći, vaša pravda će koračati pred vama, a Gospodnja slava će vam biti zalaznica.
[9] Tad ćete vapiti, a Bog će vas uslišati, jaukat ćete, a On će odgovoriti: „Tu sam.” Sve ovo ako ne budete tlačili, prstom kudili i pokazivali i govorili opakosti.
[10] Ako srce date siromahu, i nahranite jadnika, tad će vaša svjetlost zasjati u tami, a mrak će vaš biti kao podne.
[11] A Gospod će te postojano voditi, da te zasiti u poharanim mjestima, da ojača kosti tvoje; bit ćeš kao vrt zaliven, kao izvor voda nepresušnih.
[12] Podignut će vaše drevne ruševine; izgradit ćete temelje silnim pokoljenjima; zvat će vas zidarima prodora, obnoviteljima ulica u kojima stanujete.
[13] „Ako zauzdaš nogu svoju Subotom da na Moj sveti dan ne činiš ono što ti je volja, ako Subotu prozoveš dobrom, i sveti dan Gospodnji časnim; ako ga budeš štovao, ne hrleći za vlastitim poslom, tražeći uživanje ili brbljajući,
[14] onda ćeš se radovati u Gospodu, i učinit ću da jašeš po vrhovima zemlje. Nahranit ću te baštinom Jakova, oca tvoga.” Tako rekoše usta Gospodnja.