[1] Ah, da si mi kao brat Da si dojio grudi majke moje, tad bih te smjela poljubiti, kada te vidim vani, i niko me zato prezirao ne bi.
[2] Željela sam te dovesti, u kuću majke svoje; koja me podigla; a ja bih te pojila vinom najboljim, i sokom od mogranja.
[3] Neka mu je ljevica pod mojom glavom, a desnicom neka me obgrli!
[4] Zaklinjem vas, o kćeri jerusalemske: ne budite i ne dražite ljubav, dok sama ne bude htjela.
[5] Ko je ona što dolazi iz pustinje, naslonjena na dragog svoga? Pod jabukom te probudih, gdje te je mati rodila, gdje je muke trpjela, majka tvoja.
[6] Poput pečata me na srce stavi, kao znak na ruku svoju, Jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao carstvo mrtvih; žar je njezin plamen vatreni, plamen Gospoda.
[7] Vode silne ljubav ne mogu ugasiti, i rijeke je ne mogu ugušiti. Da neko sve bogatstvo kuće svoje za ljubav da, prezir bi na se navukao!
[8] Imamo sestru malu koja još nema grudi, šta da činimo sa sestrom, kada bude riječ o njoj?
[9] Ako bude kao zid, izgradit ćemo srebreno krunište na njemu, ako bude poput vrata, zaklopit ćemo ih cedrovim daskama.
[10] Ja sam zid, i grudi su moje kule; tad postadoh u očima njegovim kao ona što nađe smiraj.
[11] Salomon ima vinograd, u Baal Hamonu, predao ga je čuvarima, i svaki za urod mora donijeti hiljadu srebrenjaka.
[12] Moj vinograd leži preda mnom, tebi, Salomone, pripadaju hiljade, a dvjesta onima što čuvaju plodove.
[13] O ti, koja u vrtovima boraviš, drugovi slušaju glas tvoj, daj da ga i ja čujem!
[14] Požuri, mili moj, i budi kao srna; ili jelena mladi, na gorama mirisnim.